47-godišnja Zagrepčanka Andrijana Buklijaš Skeledžija po struci diplomirana ekonomistica, majka, angažirana u dijabetičkoj zajednici i na blogu nainzulinu.com koja je prošla razne izazove koje nosi ova bolest, uključujući i komplikaciju dijabetičkog stopala. Život s dijabetesom prepun je izazova, a od oboljelih osoba zahtijeva ogromnu samodisciplinu a to nije nimalo lako u ovom ubrzanom ritmu svakodnevice.
Kako nam priča Andrijana, kada joj je u 20. godini postavljena dijagnoza, za nju je to bio svojevrstan šok i opterećenje jer je bila svjesna da njezin život više neće biti isti, budući da dijabetes tipa 1 zahtijeva potpuno drukčiji način života te svakodnevno primanje inzulinskih injekcija.
- U zadnjih 27 godina, koliko bolujem od dijabetesa, dogodila se ogromna revolucija u medicinskim proizvodima za dijabetičare. Danas, u Hrvatskoj imamo najbolje vrste inzulina, a uvele su se i mnoge praktične tehnološke novotarije – objašnjava Andrijana.
No, bez obzira na svoj trud i nastojanje da dijabetes drži pod kontrolom, Andrijana je ušla u onu statistiku od 70 posto dijabetičara kod kojih se pojavila posljedica ove dugotrajne bolesti – dijabetičko stopalo. Dijabetičko stopalo je najčešća komplikacija dijabetesa. Stanje je to koje uključuje neuropatiju (smanjen i promijenjen osjet u stopalu, utrnulost, pečenje ili žarenje tabana, nesiguran hod) i nedostatnu cirkulaciju krvi (hladna stopala, grčevi, tanka i suha koža) što uzrokuje nastanak rana i dovodi do amputacija.
- Moje komplikacije s nogama očitovale su se u izrazito hladnim stopalima. Mnogi ljudi taj simptom zanemaruju i jednostavno se naviknu na to da im je uvijek hladno za noge, dok je mene to izrazito smetalo – ispričala nam je Andrijana kako je počela primjećivati da nešto nije u redu s njezinim stopalima.
Nakon pregleda specijalista, odlučila se za perifernu vaskularnu rehabilitaciju
Zatražila je dodatni pregled specijalista, koji je zaključio da ima blago oštećenje osjeta na stopalima i izrazito slabu prokrvljenost stopala, preporučio joj je bolju kontrolu šećera i alfalipoičnu kiselinu, kao dodatak prehrani.
- Tegobe u mojim stopalima nisu prestale pa sam se malo raspitala. U Polikliniku za perifernu vaskularnu rehabilitaciju došla sam na preporuku. Raspitala sam se o PVR terapiji i njezinoj učinkovitosti na temelju kliničkih studija, osobnih iskustava liječnika i pacijenata. S obzirom na kliničku efikasnost terapije, činilo mi se kako sve ima smisla i da vrijedi pokušati. Terapija je potpuno bezbolna, neinvazivna i ne nosi nikakve opasnosti niti nuspojave, što mi je najvažnije kod bilo koje terapije – priča nam svoje iskustvo Andrijana Buklijaš Skeledžija.
- Po dolasku u Polikliniku PVR prvo sam obavila pregled. Liječnica mi je na temelju mjerenja objasnila da su neugodni osjećaji trnjenja i peckanja u mojim stopalima jasni pokazatelji neuropatije, dok je razlog velike hladnoće stopala slaba cirkulacija, ali da bi terapija kod mene mogla rezultirati uspješnim ishodom.
Negdje na polovici tretmana počela sam osjećati poboljšanje, toplinu u stopalima, što me jako razveselilo, jer sam došla do rješenja. Počela sam obraćati pažnju i na druge pacijente i primijetila da ih ima s puno oštećenjima stopala, ranama, pa čak i ranama poslije amputacija – prisjeća se Andrijana.
Shvatila sam da moje zdravlje doista nema cijenu i da je važno da se pobrinem za svoja stopala sada, dok sam još u početnoj fazi komplikacija jer se samo od sebe ništa ne popravlja, a ja ne želim doći do točke kada je potrebna amputacija – kaže Andrijana, i dodaje riječi pune hvale za zdravstveno osoblje koje u Poliklinici radi s pacijentima te imaju puno strpljenja i obzira, posebno prema oboljelima koji su u velikim bolovima, s ranama koje zahtijevaju stručnu obradu.
Stopala su izdržljiva; tijekom cijelog života ih stiskamo u različitu modernu obuću i pridajemo im premalo pažnje. Kako ih opterećujemo svojom težinom, teže iscjeljuju, a budući da su i od srca najudaljeniji dio tijela, imaju problematičniju opskrbu krvlju. Tako je i kod zdravih osoba, a kod dijabetičara je sve još izraženije i teže jednom kad se proces dijabetičkog stopala počne događati. Problem je što je malo tko među pacijentima i čak u sustavu zdravstva osviješten o tome koji su rizici od pojave dijabetičkog stopala – objašnjava Andrijana.
Svoj tretman u Poliklinici za perifernu vaskularnu rehabilitaciju, Andrijana Buklijaš Skeledžija odradila je do kraja, a rezultati PVR terapije bili su iznad njezinih očekivanja.
- Naime, kako već više od 20 godina imam dijabetes, a oštećenje tkiva događalo se sporo, nisam ni primijetila kako su mi noge s vremenom 'otežale'. Tek kada sam pred kraj terapije primijetila s kojom lakoćom hodam i krećem se, da mogu preskakati i po nekoliko stepenica i bez problema pokretati pedale na biciklu, shvatila sam koliko mi se velika i važna promjena dogodila. Nakon PVR terapije prestali su i noćni grčevi zbog hladnoće i nedostatka cirkulacije, konačno sam uživala u otvorenim cipelama. Osjećaj topline i lakoće u nogama dao mi je novi polet da nakon toliko godina nošenja tereta dijabetesa ne posustanem, već da imam snage za svoju borbu s ovom bolešću – sa zadovoljnim i sretnim osmijehom na licu ispričala nam je Andrijana.
Andrijanina je preporuka redovit pregled stopala kod liječnika specijaliste barem jednom godišnje i ako osjećate promjene u svojim stopalima nemojte nikad pristati na izjave u stilu 'stanje još nije kritično'. Jer znate, kad bude kritično reći će vam 'gdje ste bili do sada'.
Poliklinika PVR je specijalizirana za liječenje i prevenciju komplikacija dijabetičkog stopala
Dijabetes nije samo bolest povišenog šećera u krvi; njegova druga strana su ozbiljna oštećenja krvnih žila i živaca, koja se najprije razvijaju na najsitnijim žilicama i živcima (oči, bubrezi i stopala).
O tome se rijetko govori i mnogo pacijenata ne poznaje činjenicu da 70 posto osoba s dijabetesom ima neuropatiju, a 35 posto se bori s ranom na stopalu. Pacijenti često postanu zabrinuti tek kad dobiju ranu, dok do tada žive uvjereni da će sve biti u redu ako imaju približno zadovoljavajuće reguliranu razinu šećera u krvi, što je daleko od istine.
Često se ne obraća pažnja na povišene vrijednosti glukoze u krvi nakon obroka (tzv. glucose spike). Upravo zadržavanje povišenog šećera u krvi nakon obroka, iako kratkotrajno, oštećuje krvne žile i živce. U Hrvatskoj su samo u dvije godine zabilježene zastrašujuće 2249 amputacije dijabetičkog stopala, od toga 1626 slučajeva samo u 2022. godini – skoro tisuću više nego godinu dana ranije. Do 85 posto amputacija se može izbjeći sprečavanjem pojave rane na stopalu, a za to je potrebno reagirati ranije, već u početnoj fazi neuropatije i smanjene mikrocirkulacije.
U Poliklinici za perifernu vaskularnu rehabilitaciju, stručni tim specijalista, koji uključuje vaskularnog kirurga, neurologa, dijabetologa i medicinske sestre educirane za opskrbu rana, provodi se program liječenja usklađen s globalno priznatim smjernicama (IWGDF, DFSG, i IADFS) uz uporabu visoko tehnološke opreme. Suvremeni rehabilitacijski program liječenja objedinjuje niz odabranih neoperativnih i bezbolnih terapija, koje stimuliraju tvorbu novih krvnih žilica i obnavljanje perifernih živčanih vlakana, čime se postiže značajno poboljšana cirkulacija. Tako se ne samo ublažavaju bolni simptomi, već se i direktno liječe čimbenici koji uzrokuju nastanak dijabetičkog stopala.
Što možete učiniti da spriječite nastanak rane ili amputaciju
Iako je dijabetes kronička i progresivna bolest, pravodobnim reagiranjem, prevencijom i adekvatnim liječenjem možete spriječiti nastanak rane i ostati na svojim nogama.
S ciljem rane detekcije rizičnih faktora i prevencije razvoja rana, u Poliklinici PVR svim oboljelima od dijabetesa provodi se tzv. screening test koji uključuje: detaljan pregled stopala, mjerenje cirkulacije krvi (ABI), razinu oksigenacije, testiranje senzorne osjetljivosti stopalnih živaca i biomehaničku procjenu stopala. Screening test je neinvazivan, traje samo 20 minuta, stoga zaista nema razloga da ne provjerite stanje vaših stopala.
Rano otkrivanje rizičnih faktora i pravovremeno liječenje je najučinkovitija metoda za smanjenje ozbiljnih komplikacija, stoga je važno ne ignorirati prve simptome i odmah djelovati.
Nemojte čekati da vidite što će se dogoditi; važno je da više ne odgađate i ne čekate hoće li se stanje možda samo od sebe poboljšati, hoće li bolovi sami prestati ili će se rana možda jednom zacijeliti. Vaše noge zaslužuju trenutnu pažnju i specijalističku skrb. Jednostavno, dovoljno je samo uzeti telefon i zakazati termin.
Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom za perifernu Vaskularnu Rehabilitaciju.
