Prema podacima CroDiab registra osoba sa šećernom bolešću, u Republici Hrvatskoj u 2021. bilo je 327.785 osoba sa šećernom bolesti, a kako se broj povećava iz godine u godinu, ova inicijativa za obilježavanjem Hrvatskog dana šećerne bolesti važna je kako bi se bolest pravodobno otkrila i liječila. Naime, prema podacima svaki je drugi šećerni bolesnik još neotkriven, a upravo je šećerna bolest bila treći vodeći uzrok smrti s udjelom od 8,2 posto u 2020. godini.
Naime, o šećernoj bolesti se u Hrvatskoj dosad pričalo uglavnom u vrijeme Svjetskog dana šećerne bolesti, a on se svake godine obilježava 14. studenog. S obzirom na statistike u kojima se procjenjuje da na globalnoj razini čak 537 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolesti, promjene su nužne.
Zbog ovakvih, nimalo nevažnih statistika Republika Hrvatska odlučila je proglasiti Hrvatski dan šećerne bolesti. Početkom ove godine Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 94. sjednici prihvatila prijedlog Saborskog odbora za zdravstvo na inicijativu Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga te odlučila da se ovaj dan obilježava 14. svibnja.
Različite struke, isti cilj
Upravo u povodu uvođenja nacionalnog dana borbe protiv šećerne bolesti tri sugovornika, izv. prof. dr. sc. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike Vuk Vrhovac i predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora, Nataša Ban Toskić, dr. med., predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine KOHOM, i Ana Soldo, mag. pharm., predsjednica Hrvatske ljekarničke komore govore, iz kuta svoje struke o ovoj bolesti i važnosti pravodobne reakcije.
- Svake godine 14. studenog obilježava se Svjetski dan šećerne bolesti. Obično se toga dana, a često u cijelom tom tjednu ili mjesecu, provode brojne javnozdravstvene kampanje s ciljem podizanja svijesti građana o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i pravodobnog liječenja šećerne bolesti. Nažalost, usprkos tome što se relativno često govori u medijima o šećernoj bolesti, zabrinjavajuća je činjenica da oko polovine bolesnika sa šećernom bolešću nemaju postavljenu dijagnozu. Nameće se pitanje kako je to moguće. Međutim, objašnjenje je relativno jednostavno – šećerna bolest, barem u početku, ne boli i ne mora imati nikakve simptome – kaže doktor Rahelić.
Uz to, nadodaje kako se klasični simptomi koji se povezuju sa šećernom bolešću, poput učestalog žeđanja, mokrenja i gubitka na tjelesnoj masi, javljaju uglavnom prilikom značajno povišenih vrijednosti glukoze u plazmi, odnosno šećera u krvi. Prije nego se simptomi pojave može proći i nekoliko godina da osoba ima povišene vrijednosti šećera u krvi, a da nema nikakvih simptoma, stoga ni ne posumnja da ima šećernu bolest. Šećerna se bolest najčešće otkrije slučajno, prilikom sistematskog pregleda ili prilikom laboratorijskih pretraga vezanih uz neku drugu bolest ili tegobe. Šećerna se bolest, prema njegovim riječima, ponekad otkrije tek na hitnoj službi, sasvim slučajno, u povodu sasvim drugih tegoba. Zato ističe važnost Hrvatskog dana šećerne bolesti.
- U brojnim gradovima diljem Hrvatske bit će organizirane javnozdravstvene kampanje besplatnog mjerenja šećera u krvi, savjetovanja o pravilnoj prehrani, tjelovježbi, mogućnostima prevencije i liječenja šećerne bolesti u kojima će sudjelovati liječnici dijabetolozi, medicinske sestre edukatori, nutricionisti, kineziolozi i osobe oboljele od šećerne bolesti. Toga dana brojni dijabetolozi i medicinske sestre sudjelovat će u radijskim i televizijskim emisijama čime ćemo pokušati dati doprinos podizanju svijesti o važnosti o prevencije i pravodobnog otkrivanja šećerne bolesti – zaključuje profesor Rahelić.
Sve počinje od obiteljske medicine
Iako su specijalistički pregledi i kontrole iznimno važni, doktorica Nataša Ban Toskić kao specijalistica obiteljske medicine naglašava koliko je važna suradnja bolesnika i liječnika obiteljske medicine, od kojeg sve počinje.
- Obiteljski liječnik je liječnik prvog kontakta bolesnika sa zdravstvenim sustavom i liječnik prve odluke o daljem postupanju. Pruža integrativnu zdravstvenu skrb, odnosno brine o prevenciji bolesti, ranom otkrivanju bolesti, liječenju i potrebnoj rehabilitaciji. Ako skrbi o cijeloj obitelji, poznati su mu zdravstveni rizici unutar obitelji – stil života, socijalne i radne prilike, genetsko opterećenje. Kontinuirano skrbi o istom bolesniku u okviru njegove obitelji i lokalne zajednice. Preduvjet uspješnog liječenja je dobar i trajan međusoban odnos povjerenja – započela je priču doktorica Ban Toskić. Kaže, prilikom kontakta s obiteljskim liječnikom, on prvi može posumnjati na predispozicije za dijabetes jer poznaje bolesnikov stil života i svjestan je postoje li okidači poput pušenja, pretilosti i sličnih preduvjeta za razvoj bolesti.
- Uloga je obiteljskog liječnika između ostalog rano otkrivanje komplikacija šećerne bolesti, tj. aktivno traženje oštećenja ciljnih organa. Propisuje pomagala za samokontrolu šećera u krvi i procjenjuje individualnu sposobnost za samokontrolu bolesti. Periodično upućuje bolesnika sa šećernom bolešću na kontrolne laboratorijske pretrage, pregled oftalmologa te pazi na moguće promjene u perifernoj cirkulaciji, najviše na stopalima. Odlučuje o daljem upućivanju pojedinog bolesnika na dodatne pretrage i preglede prema individualnim potrebama – tvrdi doktorica.
Obiteljski je liječnik u cijeloj priči svojevrsni vodič. Preduvjet uspješnog liječenja je međusobno povjerenje i suradnja liječnika, medicinske sestre i bolesnika. Također, važan je individualni pristup svakom bolesniku koji ima i pravo i obavezu prema sebi postaviti pitanje o svakoj nedoumici ili problemu kojega ima u vezi sa svojom bolesti, lijekovima koje uzima ili koje ne želi uzimati iz bilo kojeg razloga.
Liječenje šećerne bolesti u Hrvatskoj nosi brojne probleme
Najdostupniji u zdravstvenom sustavu su farmaceuti. Prosječan bolesnik posjećuje ljekarnu najmanje dvaput mjesečno. Veliki broj bolesnika s kroničnim bolestima nakon uspostavljanja stabilne terapije istu podiže temeljem ponovljivih recepata, pri čemu je ljekarnik često jedini zdravstveni radnik s kojim bolesnik svaki mjesec redovito dolazi u kontakt. Kada je riječ o šećernoj bolesti, magistra Ana Soldo ističe brojne probleme.
- Na otprilike dva bolesnika kojem je dijagnosticirana šećerna bolest imamo jednog bolesnika koji je ostao neotkriven, u skupini bolesnika koji su dijagnosticirani i koji se liječe svega njih četvero od 10 je dobilo skrb i terapiju koja je primjerena njihovom stanju, a kada je riječ o ishodima liječenja, kod osam od 10 došlo je do razvoja komplikacija koje im narušavaju kvalitetu života ili koji će zbog njih prijevremeno umrijeti – odlučno tvrdi magistra Soldo i kaže prisutni su i drugi terapijski problemi.
- Osobe oboljele od šećerne bolesti tipa 2 često istodobno primjenjuju više lijekova, imaju različite komorbiditete i razinu znanja o svojoj bolesti/ma. Prema istraživanjima koja su provođena u RH te studijama koje su rađene u drugim zemljama članicama EU, problem je i slabo pridržavanje bolesnika i život prema propisanoj terapiji (prosječno iznosi 50-60 posto, ovisno o specifičnostima bolesti i bolesnika) – zaključuje magistra Soldo.
Potrebno je cijelom zdravstvenom sustavu osvijestiti činjenicu da liječenje bolesnika ne završava propisivanjem lijeka. Tek tada počinje proces edukacije i motiviranja pacijenata za pravilno i redovito uzimanje terapije i promjene stila života kao ključnih koraka za kvalitetan život bolesnika sa šećernom bolesti. Upravo u tome će pomoći Hrvatski dan šećerne bolesti u povodu kojeg će zajednički brojni medicinski stručnjaci organizirati edukativne aktivnosti diljem Hrvatske i time pojačati edukaciju, ali i staviti imperativ na važnost govora o dijabetesu.
Sadržaj nastao u suradnji s kompanijom Novo Nordisk Hrvatska.
