– Pošto lignje?
– Evo, za vas 80 – rekao je prodavač na zadarskoj ribarnici.
– Puno je – odgovorio je kupac, pa za kilogram liganja nakon cjenkanja platio 70 kuna.
S većim komadima cjenkanja ipak nema. Naime, ako ih ne kupe obični kupci, kupit će ih vlasnici restorana. Uz malo dobre volje i kulinarskog umijeća, i te kako se isplati otići u ribarnicu i sam kod kuće pripremiti ribu. Komfor, priprema i kvalitetna riba u restoranima skupo se naplaćuju pa tako riba s ribarnice postane i dvostruko skuplja. Za svježe škampe, orade, kovače, škarpinu i drugo u Zadru se mora izdvojiti i visokih 150, možda i 200 kuna, a u restoranu će ih ugostitelji prodati za 300, najviše 400 kuna po kilogramu. Posjet ribarnici u Šibeniku odvratit će neke moguće kupce najskuplje ribe (zubataca, škarpina...) koja i na štandovima doseže cijenu od 150 i više kuna. Cijena hobotnice u Šibeniku ne spušta se ispod 50 ili 60 kuna po kilogramu, a sipe se plaćaju i po 90 ili stotinu kuna, kao i veći primjerci ribe.
Razlike u cijenama ribe gotovo su nevjerojatne, a među najskupljima su riječke ribarnice. Cijena bijele ribe – orade, brancina, zubaca, kovača, škarpine – ondje ovisi o ponudi i potražnji, ali i o danu u tjednu jer cijene rastu što je bliže vikend. I dok se brancini i orade iz uzgajališta prodaju po 60 i 70 kuna za kilogram, “divlji” primjerci stoje od 160 do 220 kuna, dok zubaci, škarpina i kovač drže cijenu od najmanje 200 kuna, a znaju se “popeti” i na 220 kuna.
Lignje su od 100 do 120 kuna, a škampi srednje veličine po 160, dok su mali po 50 kuna. Prije nekoliko dana na riječkoj ribarnici bio je ponuđen zubatac od sedam kilograma, našao je kupca, jedan ga je ugostitelj platio 140 kuna po kilogramu. U splitskim ribarnicama za kilogram zubaca mora se izdvojiti oko 120, za hobotnicu 60 kuna, a najjeftiniji su lignjuni i muzgavci po 20 kuna.
Hm malo poskupo, ali gospodo moja draga , ali koliko kosta riba u EU i to PRIRODNA. Sto mislite? Turizam je Hrvatski izvoz i Hrvatska zivi od turizma. Bog i Pravi Hrvati