O čemu su predsjednik u odlasku George Bush i novi predsjednik Barack
Obama razgovarali tijekom jednosatnog susreta u ponedjeljak u Bijeloj
kući možda će zauvijek ostati tajnom, a možda će zanimljive detalje
doznati samo Michaell Obama, u koju, jedinu na svijetu, njen suprug ima
bezuvjetno povjerenje. O ratovima u Afganistanu i Iraku moralo se
razgovarati, o gospodarskoj krizi te o prijenosu vlasti.
Manje je vjerojatno da se u 60 minuta, koliko je trajao susret u četiri
oka, netko od “dvojice predsjednika” sjetio jugoistoka Europe. Teško da
se prigodom prvog Obamina posjeta Ovalnom uredu spomenula i naša
Hrvatska. To ni najmaštovitiji ne mogu izmisliti! Ono što želimo znati
od naših lidera i diplomacije jest odgovor na pitanje tko će nakon
odlaska Hrvatskoj naklonjene republikanske administracije promovirati i
štititi naše interese u političkom establišmentu Washingtona?
Sanaderova vlada i diplomacija stvorili su kvalitetne, prijateljske i
bilateralno dobre odnose s Amerikom. Bush je, unatoč snažnom srpskom i
britanskom lobiranju, izabrao Hrvatsku kao zemlju predvodnicu u regiji.
Da su odnosi između Amerike i Hrvatske na visokom stupnju, vidjelo se
ne samo za međusobnih državničkih posjeta Sanadera i Busha nego i u
pomoći na putu prema NATO-u, u radu Vijeća sigurnosti, u kojem smo
nestalna članica, u suradnji tajnih službi, a u posljednje dvije godine
i u ne toliko javnoj ali profesionalnoj potpori u procesima hrvatskim
generalima u Haagu. Iako američki veleposlanik u Zagrebu Robert Bradtke
točno najavljuje da će nova vlada i predsjednik Obama nastaviti graditi
dobre odnose s Hrvatskom, na tom će putu ipak trebati uložiti truda za
lobiranje među demokratima i dužnosnicima koji će zamijeniti Bushove
ljude od Bijele kuće, State Departmenta do Pentagona.
U politici je dobro ponekad biti i pretjerano sumnjičav pa se u tom
duhu možemo zapitati nisu li najnovije izjave srpskog ministra vanjskih
poslova Vuka Jeremića o “etničkom čišćenju srpskog naroda u Hrvatskoj”
te o tome da “Srbija nije ugrozila ničiji suverenitet ni teritorijalni
integritet”, iako možemo pobrojiti niz rezolucija Ujedinjenih naroda u
kojima to eksplicite stoji, slučajno stigle u trenutku kad se u
Washingtonu mijenja vlast. Beograd Bushu ne može oprostiti samostalno
Kosovo, a srpsko iseljeništvo je pomagalo kampanju Baracka Obame preko
njegova šefa osoblja Bijele kuće Rahma Emanuela.
Obamino slabo znanje o srpsko-hrvatskim odnosima upotpunio je
potpredsjednik Joe Biden, u kojemu imamo iskrenog prijatelja. Da ne
bismo ostali samo na jednom, istina moćnom čovjeku ali nedovoljnom za
nastavak odnosa s Amerikom, naši političari, diplomacija i iseljeništvo
trebaju početi ozbiljan posao. Ne samo kako bi nas Barack Obama što
prije bolje upoznao i Vuk Jeremić se ispričao nego i zato da glavni
haaški tužitelj potraži dokumente iz Oluje u Pentagonu, a ne samo kod
Jadranke Kosor!
U POVODU
