Dok je državni odvjetnik potpisivao posljednje papire nužne za privođenje bivšeg premijera Ive Sanadera, novine su bile pune bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Otkad je bivši premijer, na službenom putu u Ameriku, arestiran na ulazu u austrijski Tauerntunnel dug 6401 metar, bivšeg predsjednika i njegovu morsku ideju o osvajanju mjesta gradonačelnika zagrebačkog više nitko ne spominje. Bivši s Markova trga, nakon što mu nije uspjelo da se uvuče u kilometarsku rupu, posve je potisnuo bivšeg s Pantovčaka, nakon što se ovaj već bio napola iskobeljao iz njemu tijesne rupe političke mirovine. I sad su svi zabavljeni bivšim iz rešta u Salzburgu, a o bivšem iz bivšeg kupleraja u Grškovićevoj 13 u Zagrebu svi zamuknuše.
Što je više nego čudno jer u Hrvatskoj je teško naći dvije političke figure koje su naoko tako različite, a stvarno tako slične kao što su bivši s dvaju brežuljaka hrvatske metropole. Tobože je jedan na lijevoj, a jedan na desnoj strani, a zbiljski su obojica samo i isključivo na strani vlastitih probitaka. Demokratski im je poredak dobar za ismijavanje, a kad je riječ o ozbiljnom poslu, priznaju tek spletku i batinu. Narod, građani, pravo, pravda, država, opće dobro... pojmovi su do kojih drže kao do lanjskog snijega. Ozariti ih može samo brz, učinkovit odgovor na pitanje: tko to može srediti? Najviše što su kao ustupak voljni prihvatiti jest naputak: ako ne može drugačije, može i po zakonu. Razlikuju se po socijalnom podrijetlu, ali su kao jaje jajetu slični po pogledu na svijet svoga bogatstva: ništa ih ne može tako dirnuti kao stanje na bankovnim računima. Obojica su bez ikakvih političkih uvjerenja, pa danas mogu jedan protiv drugoga (ili nekog trećeg) ratovati, sutra zajedno blagovati, a preksutra jedan drugoga pred Amerikancima tužakati ili hvaliti. Ukratko: našla krpa zakrpu!
Znači, Sanaderova nevesela sudbina ne može da ne pogodi Stjepana Mesića. Em ga je bivši premijer izbacio s naslovnih stranica, em je razotkrio Mesićev omiljeni model vladanja, za koji je karakteristično nepouzdanje u legitimne institucije (dostupne svima) i pouzdanje u paralelne poluge moći (dostupne samo njemu). Komentatori koji ne vide dalje od Tuđmana ishodište su mesićevskog stila našli u pretvorbenim igrama iz devedesetih, premda i slijepac vidi da mu korijeni sežu mnogo dalje, u paralelizam tipičan za Titov jugoslavenski poredak.
U socijalizmu apsolutno ništa nije bilo onako kako je izgledalo. Vladalo se isključivo iza kulisa, na način koji nije imao mnogo zajedničkog s proklamiranim sustavom. Diktator Broz glumio je nekakvog radničkog vođu, a poslove su mu sređivale direktorsko-policijske strukture. Partijska je vrhuška davala smjernice, a provodili su ih “sposobni privrednici” koji se nisu bili dužni obazirati na norme, propise, zakone. I nitko ni za što nije odgovarao. Tko, dakle, želi upoznati Mesića, neka prouči nekadašnju kastu socijalističkih direktora, a tko želi išta znati o Sanaderu, neka dobro pogleda Mesića.
Tobože je jedan na lijevoj, a drugi na desnoj strani, a zbiljski su obojica na strani vlastitih probitaka.
Komentara 122
KO
Lagati g Pavičiću, lagati i uspoređivati krimosa s čovjekom kojeg smo 2 puta birali za predsjednika , možete samo vi i to zna se, za novac.Prisjeo vam taj novac.
ŠI
Pavičiću ,po običaju izvrstan osvrt,sve rečeno stoji,jedino si malo uznemirio ova spadala,što im je Mesić ikona ,ali Bože moj ,pravo na ljutnju ,nemremo im oduzeti,zar ne.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
ne volim komentirat novinara komunjaru.