SUB. 19.6.
Kao na socijalističke fraze otupjesmo na europske i antirecesijske mitove
Hoće li se politička elita zamisliti nad rezultatima istraživanja Instituta Pilar i zagrebačkoga Bogoslovnoga fakulteta prema kojima građani najviše vjeruju u obitelj, prijatelje, brak i susjede, a najmanje u Sabor, Vladu, sudsku vlast, pučkoga pravobranitelja i EU? Neće! Dapače! Ta elita dobro zna da se narod “vratio” sebi jer od nje ništa ne može očekivati. To je idealan komoditet za vlastodršce – od tebe se ništa ne očekuje, pa si oslobođen i odgovornosti. Otuđenje vlasti od naroda dosegnulo je stanje iz vremena komunizma. Kao što su građani svojedobno bili posve otupjeli na fraze “bratstvo i jedinstvo”, “interesi radničke klase”, “samoupravni socijalizam nema alternative”, “miroljubiva koegzistencija” i druge, tako su danas otupjeli na pseudodemokratske, europske, reformske, antikorupcijske i antirecesijske mitove. Dapače, prikrivenim prijetnjama, represijom i ucjenama političari i poslodavci postigli su i to da se, prema istom istraživanju, čak dvije trećine (!!!) građana boji izraziti svoje mišljenje. Kad prilikom Gay pridea policajac svezanoga i polegnutoga maloljetnika udara čizmom u glavu, i to je poruka koju preplašenom narodu šalju krupni kapital, J. Kosor, Šeks, cijela Vlada i Sabor te Milanović, V. Pusić i drugi podanici i kolonijalni namjesnici Bruxellesa.
NED. 20. 6.
Posjetom Teznom i Bleiburgu Josipović zatvorio “jedan krug povijesti”
Posjetom Teznom i Bleiburgu predsjednik Josipović bitno se razlikuje od Mesića! I po odavanju počasti žrtvama i po tvrdnji da je poubijano “puno ljudi”, i nevinih i onih kojima je trebalo biti suđeno. Josipović ne pripada tipu čovjeka koji će, kao Mesić, zgodimice pjevati ustaške pjesme i izjavljivati kako su Hrvati dvaput bili pobjednici, 10. travnja 1941. i 1945. godine, a opet nikad neće priznati da su na kraju Drugoga svjetskoga rata partizani učinili zastrašujući zločin. Rođen je 1957., “proljetne” 1971. samo mu je 14 godina, devedesetih je uglavnom pravnik koji sudjeluje u sastavljanju hrvatske tužbe za genocid dragocjene po obilju podataka o agresorskim zločinima... Pa premda se mnogima nije sviđala njegova apologija Haaga u javnosti, nedvojben je njegov patriotizam koji će doći do izražaja i u predsjedničkoj kampanji i u pobjedničkom govoru. U biografskom značenju partizanska i ustaška prošlost mu je knjiga, dokument, historiografija, te mu treba vjerovati kad u Teznom i Bleiburgu kaže da želi zatvoriti “jedan krug povijesti”. Takav, on je u prednosti u odnosu i prema Mesiću i prema Tuđmanu. Slikovito govoreći, oni pripadaju kontekstu ratne čizme (premda je Mesić u vrijeme partizanije bio dijete), a Josipović je u Bleiburg komotno mogao otići u cipelama.
PON. 21.6.
Koji se Sanader vraća? Onaj koji ?slavi Gotovinu ili onaj koji ga hapsi?
Sjećate li se kako se Ceausescu čudom čudio kad se, oslobođen straha, narod okrenuo protiv njega? Ljubeći samo sebe, diktatori misle da ih i podanici jednako ljube. Ovo je bilješka o novim političkim ambicijama Ive Sanadera pa mi se može prigovoriti da je usporedba zlobna i neumjerena. No nisam siguran da u tim ambicijama bez pokrića nije isti autokratski nedostatak osjećaja za ljude i stvarnost. Uostalom, koji se to Sanader želi vratiti u politiku osnivanjem nove stranke? Onaj koji zapjenjeno brani i slavi Norca i Gotovinu ili onaj koji Gotovinu bjesomučno hapsi? Onaj koji se u starčevićanskom oporbenom zanosu zauzima za gospodarski pojas na Jadranu ili onaj koji se na vlasti odriče čak 25 tisuća četvornih kilometara mora, to jest ZERP-a? Onaj koji u obračunima sa SDP-om širi strah od povratka “komunjara” na vlast ili onaj koji je HDZ učinio ljevijim i liberalnijim i od SDP-a i od HNS-a? Onaj koji je prije dvadesetak godina bio gologuzi državni činovnik ili onaj koji je s vremenom stekao imovinu vrijednu milijune eura? Onaj koji je od ljevičara naslijedio prerasprodanu i prezaduženu Hrvatsku s klonulim gospodarstvom ili onaj koji je Hrvatsku svojoj lutkici Kosor ostavio još rasprodaniju i još zaduženiju i s još jadnijim gospodarstvom? “Ivo! Ivo! Ivo!”
UTO. 22.6.
Biškupić bi potvrdio Šnajdera i Mucala da su imali onaniranje u programima
Prije nekoliko godina Božo Biškupić u predstavi Eurokaza pišao je po sceni HNK u Zagrebu, a sada je u jednoj drugoj predstavi istoga festivala onanirao u Muzeju za suvremenu umjetnost! Joj, pobrkao sam uloge, oprostite, svakome se to događa! Ministar Biškupić je samo mojim i tvojim novcem, dragi čitatelju, iz blagajne Ministarstva kulture platio predstavu u kojoj je nacionalni teatar pretvoren u WC i aktualnu izvedbu performera Marka Mandića koji pred malobrojnom publikom masturbira u MSU-u. Ostaje pitanje jesu li svojedobno Slobodan Šnajder i ovih dana Duško Mucalo pogriješili što nisu imali samozadovoljavanje u svojim programima, pa ih je Biškupić odbio potvrditi za intendante HNK u Rijeci i Splitu. Dapače, u stilu najnovijih estetika u hrvatskom kazalištu mogla bi se ujediniti genijalnost kazališne dive Severine i onanija, pa na sceni prikazivati njezin slavni pornić za publiku koja bi aktivirala svoja spolovila. U Starom zavjetu Juda prisiljava sina Onana da radi potomstva obljubi ženu svoga brata, kojeg je Jahve ubio jer ga je uvrijedio, ali Onan, znajući da se neće računati kao njegovo – sjeme ispušta na zemlju. Hrvati, onanirajte jer ni vaše sjeme ni vaše potomstvo ni u EU ni u Eurokazu budućnosti nemaju – poručuju nam Biškupić i njegovi honorarci.
SRI. 23.6.
Sindikatima nije do radnika nego žele skinuti HDZ i dovesti SDP na vlast
Ako na referendumu većina i glasa “za”, bit će to mali dobitak za radništvo, jer riječ je samo o trajanju kolektivnih ugovora. “Prikupljenih 450.000 potpisa na gotovo minornom pitanju već je uvod u nove izbore i njihove rezultate”, izjavio je politolog Ivan Grdešić. Dakle, sindikalni čelnici mogu trijumfirati, pa i promijeniti vlast, ali će ostati sramota što su to postigli na “gotovo minornom pitanju” kojim su radnike zapravo iznevjerili. Zašto nisu skupili potpise za referendum koji bi zakonski, s jamstvom, pa i novčanim jamstvom države osigurao plaće za 100.000 radnika koji rade a ne primaju ih? Koji bi bar za tisuću kuna povećao minimalnu plaću. Koji bi onemogućio vlasnike tvrtki da diskriminiraju rodilje, trudnice i buduće majke, itd. Stoga je Grdešić u pravu – kao esdepeovac priznao je da sindikatima nije do radnika nego žele SDP dovesti na vlast. Bit će to druga najveća akcija sindikata u novoj Hrvatskoj. Prva je, 1998. godine, također imala minoran cilj – proboj na Trg bana Jelačića na kojem su tada zakonom bili zabranjeni skupovi. Kao što ni ta akcija nije provedena radi radništva nego je bila dirigiran napad na dr. Franju Tuđmana, tako se i sadašnjom s vlasti želi skinuti HDZ i dovesti SDP. Kako će Matijašević, Sever, Ribić i drugi biti za to nagrađeni?
ČET. 24.6.
Ni drugi hrvatski političari ne znaju biti bivši – Budiša, Ž. Antunović, Tomac
Protivim se odavanju počasti kvislinškim snagama, rekao je, misleći na Josipovićev posjet Bleiburgu, bivši predsjednik države Stjepan Mesić na obilježavanju Dana antifašističke borbe na Tuhobiću. Dakako, mediji su to zabilježili jer ljude još zanima što Mesić kaže. Ali tko je Mesić da bi se nečemu “protivio”? Kakva će učinka to “protivljenje” imati? Nikakva, dakako. No Mesić jednostavno ne zna biti “bivši predsjednik”, on će i sutra i prekosutra govoriti kao da je još na Pantovčaku, kao da bi ga svi trebali slušati i poslušati. I nije jedini. Nitko od ljudi koji su u hrvatskoj politici nešto postigli ne zna biti bivši. Kad Budiša (rijetko) dade intervju, govori kao da je na najvažnijoj političkoj poziciji u zemlji. Vidjeli smo kako je dramatično gubitak moći doživio i bivšim postajao Sanader. U SDP-u sve više bivša Željka Antunović govori kao da je najpouzdanija budućnost te stranke. Nema dana a da Zdravko Tomac ne učini bar nešto kako ne bi bio bivši. Osobito su teško svoj prelazak u bivše podnosili silni i brojni Tuđmanovi takmaci iz devedesetih godina (pa i suradnici, poput Domljana, koji mu se sad osvećuje). Kad je zgrabe, političari Hrvatsku čvrsto drže kao buldog žrtvu. Ni Mesić je iz svojih antifašističkih čeljusti neće ispuštati sve dok mu same od sebe ne olabave.
PET. 25.6.
Nemaštoviti obavještajci trebali bi češće prošetati Tkalčićevom ulicom
Udba ne miruje! Jedan internetski portal čitatelje pita (oprostite zbog vulgarnosti): “Zakaj su Hrvati stalno nadrkani?” Pitanje je proizišlo iz dojma nekoga tko je u posljednjih nekoliko mjeseci bio “u svim državama bivše Juge” te piše da su svuda ljudi bili “dobre volje, smijali se na kavi, smijali se za ručkom...”, a “u Rvatskoj takvo nešto nisam vidio preko deset godina”. Najava foruma ilustrirana je srditom facom koja kao da se sprema na pokolj, a ima najrazličitijih odgovora na pitanje. Uglavnom, htjelo se nametnuti mišljenje o mračnim Hrvatima koji samo čekaju priliku da se na nekome iskale. Kad u Zagrebu za toplih ljetnih večeri prošećete dugačkom Tkalčićevom od Centra Kaptol do Jelačićeva trga, zatim Trgom, Gajevom, Bogovićevom, Cvjetnim trgom... vidjet ćete na tisuće ljudi na desecima terasa s kojih odjekuju veseli razgovori i smijeh, čemu su se turisti i novinari iz Europe i svijeta ne jednom divili. Tako je i u Rijeci, Splitu, Osijeku, Puli, Dubrovniku...
Dakle, riječ je o nemaštovitom obavještajcu koji nema jačih dokaza o Hrvatima, pa smišlja podvale što posrću na očitosti svakidašnjice. Posebno je uvjerljiv kad usporedbe Hrvatske i širi i ograničava na “sve države bivše Juge”. Samo je trebao dopuniti – Juge koju su “nadrkani” Hrvati srušili!
po ocjenama komentara o stambenim kreditima vidim da je prekasno za hrvatsku. znajte da ste prodali svoji i vjerojatno budućnost svooje djece za klimatiziran stan s terasom koji neće vrijediti gotovo ništa kad ga otplatite, ako ga ikad otplatite.