Tko može zamisliti šok i nevjericu huligana kada Karamarkova konjica zagalopira na maksimirski stadion, pa policajci na trenutak zategnu uzde, a onda konjica raspoređena u formaciju udari kasom na sjevernu tribinu... Da vidimo kome će pasti na pamet paliti baklje kada mu se nad glavom nadvine i poklopi ga konjanikova sjena, kada se tribinom razlije zvuk kopita koja u prijetećem ritmu jurišaju na izgrednike...
A ako još Karamarkovi konjanici dobiju u ruke elektrošokere?! Neće tada jedan policajac na konju vrijediti za deset običnih, kako nam to poručuju iz MUP-a. Formula “konj + elektrošoker” vrijedit će tnatno više – barem za njih petnaest. Kada uvedemo konjicu, utakmicu visokog rizika, kakvi su u pravilu susreti Dinamo – Hajduk, osiguravat će se s lakoćom. Maksimalan učinak uz minimalna sredstva: dvadeset konja, dvadeset konjanika i dvadeset elektrošokera. Za svaku tribinu po pet, a još pet običnih policajaca rasporedit će u maksimirsku svečanu loggiu. Onako, za svaki slučaj. Nikad se ne zna mogu li zatrebati. Što, primjerice, ako netko gradonačelniku zagradi auto na parkiralištu? Tu je običan policajac koji će to časkom riješiti, pa će reda biti unutar i oko stadiona.
No, šalu na stranu. Postavlja se vrlo ozbiljno pitanje što će Karamarku konjica? Zašto bi policija u vrijeme krize i propuha u proračunu koji građani mjesecima pokušavaju zaustaviti haračem trošila novac na konjicu?
Kako kaže jedan uzgajivač, konj košta 365 dana u godini. Treba ih kupiti, svakoga dana hraniti, treba ih negdje smjestiti, osigurati im svakodnevnu veterinarsku skrb. Treba pronaći i obučiti policajce koji će se brinuti za konje i znati jahati na njima, a i sami konji trebaju proći neku obuku da bi se s njima moglo među ljude. A sve to i te kako košta! Prošle godine nije bilo novca policajcima za odore, a sad bi bilo za konje. Dobro, ali što ćemo dobiti s tim konjima? Kažu da ih imaju i druge zemlje. To je istina. Imaju ih Mađari, postoje u Srbiji, u Nizozemskoj i nizu drugih zemalja. Ali sve te zemlje policijsku konjicu imaju iz dva razloga. Prvi je taj što im je to dio tradicije, pa taj razlog kod nas otpada jer nikada (osim neuspjela pokušaja devedesetih) hrvatska nije imala policijsku konjicu.
Drugi razlog zbog kojih su policije nekih susjednih zemalja zadržale konje je taj što oni mogu dobro poslužiti u suzbijanju nereda i uličnih demonstracija. No, zar bi aktualno vodstvo MUP-a pomislilo da Hrvatskoj prijete neredi i ulične demonstracije, pa bi se unaprijed pripremalo na njihovo suzbijanje?!
Istina je da nam je teško i da stenjemo pod krizom, ali raspoloženje hrvatskih građana nije ni izbliza tako depresivno niti eksplozivno da bi se trebalo bojati sindroma Grčke. Ali ako konji nisu za to da bi se s njihovih leđa lakše pendrečilo građane, za što su onda? Da Karamarko možda izokola ne pomaže ministru Damiru Bajsu pa će dati konje za turističku atrakciju u Zagrebu?
Ali ako iz Ravnateljstva policije uskoro zavape da im uz veće ovlasti, konje i elektrošokere trebaju još i gumeni meci, onda je vrag odnio šalu.
Jest da konj ne vrijedi 10 policajaca, ali manje košta, ne opja se, ne puca oko sebe nestručno rukujući oružjem, ne prikriva kriminal, ne pendreči ljude, a u kranjemm slučaju je i pametniji.