U predvečerje izbora nove američke administracije množe se pitanja, ali nedostaje odgovora na postojeće svjetske probleme koji mogu dodatno eskalirati. Prelazak talibana na model “asimetričnog rata”, što uključuje i sve smjelije napade na vojne baze koalicijskih snaga, podsjeća na nužnost promjene filozofije u naporima da se stabilizira stanje u Afganistanu, po mnogočemu strateški važnom. Što je budućnost iranskog nuklearnog programa? Irak bi teško mogao poslužiti kao model koji bi na susjede trebao djelovati atraktivno.
Terorizam, iako gubi pokoje bitke, još neće biti sasvim poražen. Pitanje energenata i smjerovi njihova dovlačenja na razvijena tržišta u osnovi su obnovljenih geopolitičkih nadmetanja.
Financijsku krizu neki vide kao konačnu potvrdu potrošenosti Bretton-Woods modela koji je dominirao svjetskim tržištem kapitala od kraja Drugog svjetskog rata. Za Roberta Kagana to je kraj snova kojim priziva povratak povijesti, upravo suprotno od Fukuyamina oduševljenja njezinim svršetkom, što je trebalo označiti promjenu u navikama, ali i ponašanju država u međunarodnim odnosima.
Takve analize nikad nisu bile najbolji način kojim bi se objasnili trendovi i predvidjeli događaji jer su redovito bile obojene idejnim, interesnim, strateškim ili nekim drugim naglašenim ciljem.
Međutim, razvidno je i da alternativne procjene još uvijek nisu našle potvrdu u praksi kako bi bile općeprihvaćene. Fareed Zakaria ne smatra da je riječ o propasti Zapada, već o usponu drugih, prije svega Kine i Indije.
I zaista, podaci su spektakularni, a prati ih brojna simbolika. Od toga da je najveća zgrada na svijetu u Tajpehu, a uskoro će biti u Dubaiju, da je najbogatiji čovjek na svijetu Meksikanac, najveća trgovinska korporacija kineska, najveći zrakoplov grade Rusi i Ukrajinci, najveću rafineriju Indijci, a najveće tvornice na svijetu već su u Kini. Macao, a ne Las Vegas, adresa je najveće kockarnice na svijetu, a Bollywood je nadmašio Hollywood po broju filmova i prodanih ulaznica.
Međutim, riječ je o promjenama koje se ne mogu objasniti simbolima. Njihova je snaga u činjenici da je u posljednjih dva desetljeća oko dvije milijarde ljudi ušlo u svijet tržišnog gospodarstva. Brzezinski uočava da je prvi put u povijesti cjelokupno čovječanstvo politički aktivno, a središte globalne moći seli se s Atlantika na Daleki istok.
Istodobno, međunarodne organizacije i politički aranžmani, koji su stvorili okvir poželjne interakcije između država, nisu kreirani na način koji u novonastalim okolnostima znači njihovu automatsku adaptivnost.
Primjerice, NATO traži odgovore o konceptu Snaga za brzo djelovanje, EU izlaz iz konstitutivno/ugovorne institucionalne prilagodbe koja nije izdržala provjeru na referendumima. UN nije uspio izaći niti sa zajedničkim stajalištem tijekom gruzijske krize.
Izazovi postojećem međunarodnom poretku obično su stvarali nužnu kritičnu masu za realizaciju novih univerzalnih ideja.
Usprkos usponima i padovima koji nas još čekaju, moglo bi biti da se počinjemo suočavati s jednom takvom prilikom za osvježenim multilateralizmom, čiji je ključni i neodvojiv dio i nova američka administracija.
