Ipak je bolje da rasturamo stranku, nego državu. Što bi tek s njom učinili ovako ‘sposobni’? Gorak je to komentar jednog člana Predsjedništva SDP-a, koji ne može vjerovati koliko se SDP pogubio u vremenu i prostoru. Dva dana nakon toga još jedan istaknuti SDP-ovac ponavlja gotovo iste riječi. Pošalica se očito proširila i dobro sjela.
Tko o čemu SDP o Bandiću. Nikako da se otrgnu od njega, pojeo je i stranku i predsjedničkog kandidata Josipovića i cijela stranka igra kako Bandić dirigira. Koga briga za Josipovićevu prezentaciju izborne kampanje kad svi pitaju zašto Bandić na nju nije došao. Bandić najavi svoju kandidaturu za šefa zagrebačke gradske organizacije i u stranci se odmah odgode unutarstranački izbori uz obrazloženje da se svi trebaju staviti na raspolaganje Ivi Josipoviću kako bi pobijedio u prvom krugu.
To bi možda bilo i uvjerljivo da prije kratkog vremena predsjednicima županijskih organizacija nije sugerirano da požure s tim izborima kako bi se bar donekle poštovali statutarni rokovi. Zbog Bandića ni Statut više nije važan.
A on, s neizmjernom lakoćom, iz dana u dan ujutro govori jedno, poslijepodne drugo, ali ključnu rečenicu podrške Josipoviću još nije izustio ostavljajući Zorana Milanovića da se dunsta u vlastitom soku svjestan da je svaka Bandićeva pobjeda dio njegovog poraza.
Zasjedne li Bandić na Pantovčak to je dupli šamar SDP-u. Poraz njihovog kandidata je jedan, a novi izbori za gradončelnika Zagreba drugi. SDP će se itekako morati oznojiti da nađe kandidata koji će se moći približiti Bandićevom rezultatu. Dok SDP traži formulu kako se riješiti Bandića on je našao efikasan način da se odvoji od SDP-a.
Uredno se ne pojavljuje na stranačkim sastancima, ali koristi svaku priliku da se sastane s braniteljima, glumcima, biskupima, nacionalnim manjinama koji ničim izazvani odmah daju do znanja da će mu dati podršku čim se odluči.
Bandić se šepuri tim podrškama svjestan da oko sebe okuplja ljude. Dok SDP pravi velike i nikome razumljive planove Bandić skuplja i slaže kockice u svom mozaiku. SDP se hvali anketama u kojima oni i Josipović dobro stoje, ali Bandić zbraja teren. Za njega je i 99 posto malo. On hoće sve prije nego se odluči. Nije mu se teško prisjetiti Mate Granića koji je svojedobno u anketama vodio, a na kraju nije ušao u drugi krug, a da je Mesić u istim anketama dobivao 2,8 posto. Ankete ne znače pobjedu i Bandić to zna.
Kao što zna da SDP griješi što ga ne ignorira barem toliko koliko on ignorira njih. Dok se dio vrha stranke bavi smišljanjem načina kako da izbaci Bandića pozivajući se na formulu o ‘nanošenju štete ugledu stranke’ Bandić pušta da se SDP urušava u jalovim jurišima na njega. On zna da ne pobjeđuju najpametniji nego najuporniji,a u igri živaca on je očito jači.
Uostalom, nije li najveća šteta ugledu SDP-a upravo ovo tumaranje i neodlučnost, besmisleni lov na Bandića i ‘tajni’ planovi o preuzimanju zagrebačke organizacije umjesto bavljenje stvarnom situacijom u Hrvatskoj.
Bandić na koncu može odlučiti - ako zadrži smisao za humor - da se uopće ne kandidira za predsjednika Hrvatske. Može s dobrim dijelom zagrebačke organizacije prijeći, recimo, u novu Kerumovu ‘građansku stranku’.
Zajedno bi kontrolirali oho-ho birača i taj bi potez u ovakvoj Hrvatskoj vjerojatno bio osuđen na uspjeh. Nije teško zamisliti kako u novom sazivu Sabora takva stranka zauzima dobar dio mjesta na kojima sada sjede neki SDP-ovci i HDZ-ovci uvjereni da ništa više ne moraju raditi. A odatle do Bandića-premijera samo je mali korak. Neka u SDP-u dobro razmisle. Možda je onda Pantovčak ipak jeftinije rješenje.
Jedino stvarno rješenje za nas je Alkin program.