Demokrati su protiv republikanca, a republikanci su protiv demokrata pa tko je onda za Ameriku? To je bio odgovor Njujorčanina kad su ga u anketi za CNN pitali što misli o rezultatima izbora za američki Kongres. Taj je građanin bolje od većine PR stručnjaka i političkih komentatora definirao političku i društvenu klimu koja trenutačno vlada Amerikom. Republikancima su bile potrebne samo dvije godine od predsjedničkih izbora da iz političkoga i izbornoga pepela zbiju redove i osvoje većinu u Zastupničkome domu Kongresa.
Demokrati će se teško oporaviti od poraza, ali utješno je to što su sačuvali, istina tijesnu, većinu u Senatu te neko vrijeme sigurno moraju živjeti sa stigmom „gubitnika“ i u sjeni svoga velikog lidera Obame koji nije uspio oploditi nevjerojatnu motivirajuću energiju koju je donio stranci i Americi pobijedivši prije dvije godine. Još jednom se, kao nekoliko puta u povijesti, potvrdilo da ni jedan veliki državnik ne može biti uspješan ako nema još uspješnije i pametnije suradnike, ministre, savjetnike. Činjenica je da se u 21. stoljeću ne može kvalitetno voditi država bez temeljnih znanja o ekonomiji, financijama i poslovanju na globalnom tržištu. Časno je dobiti Nobelovu nagradu za mir, ali Amerika je od Obame i Demokratske stranke očekivala nova radna mjesta, brži izlazak iz recesije.
Da je Obama dolaskom u Bijelu kući, kad je imao i podršku dijela republikanaca koji su jedva čekali Bushov odlazak, sve snage koncentrirao na reformu Wall Streeta i kažnjavanje onih koji su opljačkali zemlju, uzrokovali recesiju i slom tržišta nekretnina, a ne snage potrošio isključivo na zdravstvenu reformu, danas bi, sigurni smo u Washingtonu, i dalje glavni bili njegovi demokrati. Istina je i to da je Obama najavio radikalne promjene u Americi i za to dobio podršku, ali kapitalistički odgojena nacija u kojoj je “imati mnogo posla i biti imućan“ čast, a ne sramota nije se mogla prilagoditi pretjerano socijalističkim idejama predsjednika koji je ostavljao dojam da se više brine o siromašnim crncima u predgrađu južnog Chicaga nego o svima koji su od njega očekivali čuda na svim gospodarskim područjima. Pozitivno je što se od razvijene američke demokracije može naučiti to da nitko tko ne zadovolji birače i ne stvori uvjete za normalan život i rad ne može računati na osvajanje novih mandata. Slatkorječiva retorika naučena na Harvardu nije pomogla demokratima kad su Amerikanci odlučili kazniti Obamu i njegovu administraciju te su nezadovoljni smjerom kojim ide zemlja zaokruživali republikanske kandidate poručujući kako nemaju vremena čekati da se bajke ostvare.
Obama je i dalje predsjednik, ali birači se nadaju da neće više tvrdoglavo lupati glavom u zid nego slušati i odjeke iz naroda koji će ga zadržati u Bijeloj kući ako vrati gospodarski sjaj i radna mjesta. Trenutačno je za sve najvažnije pitanje hoće li Obama nešto naučiti iz ovog poraza. Možda tek sada, poslije poraza demokrata, s njihovim predsjednikom u Bijeloj kući i republikanskom većinom na Capitol Hillu, počinju prave promjene u Americi koje je prije dvije godine nadobudno najavio Obama i svojom inteligencijom i iskrenošću osvojio svoju zemlju i svijet.
Ajme meni, po Jakiću, Obama zbog nepopopularnosti neće moći posjetiti Hrvatsku ili će tako savjetovati bivšem predsjedniku!?