Pretjerivanje u životu, pa onda ni u novinarstvu, nije dobro, ponekad
je smiješno, ponekad neukusno, ponekad vodi u laž. Urednici i novinari
– oni skloni pretjerivanju – služe se time ne bi li nešto naglasili ili
nešto učinili zanimljivijim nego što jest, a istodobno, nemaju pravu
sliku što o tome misle čitatelji. Stoga evo nekoliko primjera, kako to
novinari vole reći, nabrijanih naslova i priča.
Početkom svibnja zagrebački je gradonačelnik pustio u promet Domovinski
most i pritom rekao kako neki za most “kažu da je najveći...”.
Naravno, novinari gotovo svih medija ovu zgodno zamotanu izjavu
pretvorili su u “najveći most u Hrvatskoj”. Svi znamo da je Krčki most
sa svojih 1450 metara duži od Domovinskog sa 840 metara, ali javili su
se mudraci koji, da bi opravdali laž i neznanje, počinju objašnjavati
kako je površina Domovinskog veća od Krčkog, pa je zato on najveći iako
nije najduži.
Na naslovnoj stranici ovog lista prije mjesec dana objavljen je veliki
naslov “Bush 8. lipnja u Hrvatskoj?” Istina s upitnikom, ali je iz
teksta bilo sasvim jasno da je riječ o kalkulaciji, više o želji. A
dobro se zna kako se planira put američkog predsjednika. Ako bi se i
mogao negdje iznenada pojaviti, onda tu tajnu novinari ne bi mogli
probiti. Prošle nedjelje Bush je bio u Albaniji, a nije skrenuo ni do
svojih vojnika na Kosovu.
Zar nije naivno pretjerivanje u naslovu na posljednjoj stranici “Krava
Uschi porazbijala pola Hannovera”, a onda u podnaslovu objašnjenje kako
je nastala šteta procijenjena na 25.000 eura, pa se čitatelj pita
koliko to onda vrijedi Hannover. Ili nadnaslov “Europski parlament
odlučio aklamacijom” iznad glavnog naslova teme kako bi Hrvatska mogla
u EU prije 2009. godine.
Istina je da su parlamentarci digli ruku za takav prijedlog, a da su ga
prihvatili aklamacijom značilo bi da su mu klicali. Drukčiji primjer
uredničkog pretjerivanja objavljen je prije dvadeset dana na
posljednjoj stranici, a čitatelj mi piše: “Sadržaj napisa, koji vam
prilažem, ne spada u vaš i naš list, a sama ilustracija teksta svojim
neukusom šokirala me i zgranula...”
Riječ je informaciji pod naslovom “Kuhar prijatelja razrezao na 11
dijelova i razbacao ih po groblju”, a tekst je ilustriran fotografijom
čovjeka u mesarskoj odjeći koji reže meso. Sigurna sam da je riječ o
pravom mesaru i životinjskom mesu. Čitatelj je, dakako, debelo u pravu.
U najmanju ruku neukusno i netočno, morbidno i, najvažnije,
nevjerodostojno.
Zašto čitatelji ne vole, pa i najmanje, pretjerivanje u tekstu ili naslovu
