Način na koji hrvatska nacija voli izbornika Slavena Bilića samo je još
jednom potvrdio da je ljubav slijepa. Nevjerojatno je kako svatko
gricne od Bilića ono što mu odgovara. Vole ga fanatični navijači,
kućanice, menadžeri, radnici, umirovljenici, djeca... Voli ga i lijeva
i desna politička elita, jer tko bi se usudio nešto prozboriti protiv
najpopularnijeg Hrvata kojeg, kako vidimo, slavi pola Europe. A najviše
mu se dive stari i veliki Europljani. Treba samo malo pogledati
britanske, njemačke, talijanske i francuske novine.
Sasvim je u redu da iznimna sportska veličina bude neka vrsta općeg
nacionalnog blaga, ali nije normalno da se zbog prizemnih ciljeva
"krivotvori" Bilićeva biografija. Neki analitičari uporno stiliziraju
izbornika kao ljevičara, što bi mu, smatraju oni, trebao biti najveći
kompliment i neupitna vrijednost. Niti je Bilić ljevičar niti je
ljevičarski svjetonazor dovoljna legitimacija da se nekog automatski
proglasi "lijepim i dobrim".
U svojim nastojanjima da Bilića prikažu ljevičarem navode da je
rocker s gitarom i naušnicom koji sluša Iron Maiden te da je veliki
štovatelj revolucionara Che Guevare. Čak idu tako daleko pa
ljevičarenje vide i u činjenici što je posjetio Ivicu Račana u bolnici,
gdje se, valja naglasiti, nalazio i Bilić zbog problema s kralježnicom.
Prešućuje se, međutim, da je Biliću uzor papa Ivan Pavao II., i to
možda još veći nego Che Guevara. (Ako se dobro sjećam, izbornik je na
utakmici protiv Njemačke ljubio papin medaljon.) Bilić vrlo često
govori o naciji, narodu i zajedničkom duhu koji pokreće. Pred stranim
novinarima bez problema govori da on i njegovi igrači "vole svoju
zemlju i Boga". Prije važne utakmice igračima za duhovnu okrjepu dovodi
velečasnog Zlatka Sudca. A kad pobijede, onda Bilić svojim boysima
pušta pjesmu "Lijepa li si", koju pjeva proskribirani Thompson. To
dakako ne znači da je Bilić desničar i ognjištarac, nego samo pokazuje
da izbornik jednostavno cijeni neke normalne tradicionalne vrijednosti.
Pokazuje i njegovu samosvijest, jer se ne boji jasno odrediti prema
svijetu u kojem živi. A to može jer je uspješan i jer ne ovisi o
dnevnoj politici ni o raspoloženju nekih drugih moćnika.
Bilića narod voli možda najviše zato što pokazuje da ga uspjeh i slava
nisu promijenili. Jer nije postao bahat. Naprotiv, sada osjeća još veću
odgovornost i ljubav "prema narodu i Bogu". Narod prepoznaje iskrenost
i dobrotu. Prepoznaje rad, hrabrosti i autentičnost. Napokon, izbornik
pokazuje da se u Europu može ući kao pobjednik s kičmom, kojeg drugi
prihvaćaju i poštuju.
U POVODU
