Slušam što govore predsjednički kandidati, pa se kolebam između straha i nade. Ne straši me to što vidim da su se prvi kandidirali poznati redikuli i ekshibicionisti, pa ni to što neki koriste kampanju kao reklamu za svoje biznise i odvjetničke urede.
Straši me prije svega ton kojim kandidati govore: taj je ton grub i nepristojan, mrzovoljan i uvredljiv. I, što je najzanimljivije, zajednički je svima, od ljevice do desnice. O čemu ih god pitate, oni odgovaraju suvereno, kao da problematiku imaju u malom prstu.
Dijele savjete lijevo i desno i prijezirno se izražavaju o konkurentima, čak i onda kad su od tih konkurenata deset puta slabiji. Sve bi naše teškoće oni otklonili u dva poteza, sve znaju i sve mogu. I u prošlosti su uvijek bili u pravu i nikad nisu pogriješili. Tvrde kako se nikoga i ničega ne boje, pa većina njih više i ne kaže da će nešto učiniti AKO ih izaberemo, nego da će to učiniti KAD ih izaberemo.
Na taj se način kandidati predstavljaju kao ljudi nasilni, samoživi i umišljeni, kojima tuđe mišljenje nije važno. Zar je moguće da su baš svi takvi?
Ni govora. Znaju oni što rade, pa i govore onako kako se od njih očekuje da govore. A tko očekuje? Pa mi, birači. Mi naprosto volimo kad su javni ljudi drski i bahati, jer nam to daje dojam da su jaki i da znaju što rade. Budući da sami ne znamo razlikovati dobro od lošega, očekujemo od političara da nam nametnu svoje mišljenje.
Oduvijek smo obožavali pustahije i hajduke, pa nam je i sad nezanimljiv onaj dužnosnik kojega se ne moramo nimalo bojati. Ukratko, način na koji ovi kandidati govore ne svjedoči o tome da ne valjaju oni, nego o tome da ne valjamo mi, koji ćemo za njih glasovati.
Dobro, a gdje je onda tu nada, upitat će netko. Evo gdje: premda sam se dosad već dosta puta razočarao, ja se prije svakih izbora nadam da će se pojaviti kandidat koji će biti drugačiji od ostalih.
Sanjarim o čovjeku koji neće biti arogantan i bezobrazan, nego će svoju kampanju zasnivati na sasvim drugačijim kvalitetama. Pa će reći otprilike ovako: ja nisam najpametniji od svih Hrvata, ne razumijem se u sve na ovome svijetu, nemam rješenje za sve probleme. I još će dodati: ako me izaberete, možda neću uvijek biti na visini zadatka, ali ću zato dati sve od sebe.
Ne priželjkujem takvoga kandidata zato što bih vjerovao da on doista može pobijediti, nego zato što želim vidjeti koliko bi dobio glasova: njegov rezultat jasno bi pokazao kako s nama stoje stvari. Pokazao bi, naime, koliko u Hrvatskoj još ima birača kojima je stalo do nekih normalnih ljudskih vrijednosti, do pristojnosti i razuma. Pokazao bi, ukratko, hoće li prevagnuti strah ili nada.
Ako bi takav kandidat dobio deset posto ili više glasova, onda ima nade i strah možemo odbaciti, a ako bi dobio manje, zlo i naopako.
Straši me prije svega ton kojim kandidati govore: taj je ton grub i nepristojan, mrzovoljan i uvredljiv.
Komentara 6
dr Miroslav Tuđman! Pavao_ zašto toliko Hamletovskim sumnjama razdirete svoju dušu? Zašto dozvoljavate sebi da se gubite u vremenu i prostoru? Zašto tako čedni kandidatima grubijanima svoj uplašeni LIK suprotstaviste? Nađite si utjehu i svojim vrlinama hranu i posjetite portalrtal gdje se svaki vrli Hrvat domoljubljem, nacionalnom odlučnošču i snagom može okrijepiti , a intelekt nadahnuti dubokim promišljanjima i pronicljivim analizama naše društvene stvarnosti. Naravno taj izvor u hrvatskoj pustinji je portal budućeg predsjednika dr Miroslava Tuđmana!
Gospodine Pavličiću!Smatram da građani u ponuđenoj lepezi kandidata imaju izbor.Moj izbor je Nova pravednost prof. Josipovića. Iskra Nade se zapalila i mnoga srca do sada zažarila, stoga vjerujem u pravednost novu i iznad svega u sretniju Hrvatsku svoju.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Re ramirna-Imate pravo na svoj stav, al na što nemate pravo to je da diskvalitirate one koji različito misle.Nemate pravo da propitujete moje domoljublje, jer je ono ne upitno. Moj izbor za novog predsjednika je Josipović i ne dozvoljavam da me u tom izboru itko sputava, kao što ni meni ne pada na pamet da namečem svoj izbor drugima.Domoljublje, solidarnost i vjerodostojnost treba živjeti i svjedočiti vlastitim životom kako bi ono u istinu bilo vjerodostojno. Ne dozvoljavam vama niti nitkom da moj izbor predsjedničkog kandidata nazivate nakazom. Nakaze su u ovom mojem i vašem društvu osobe koje su pod krinkom lažnog domoljublja pokrale i moralno unakazilo našu prekrasnu zemlju, zbog čijih čemo se posljedica oporavljati sto godina. Toliko od mene o lažnom domoljublju.