Menadžerska je zvijezda prijelaznog roka u Hrvatskoj - Nadan Vidošević.
Kad je to malo tko očekivao, udobnu je stolicu predsjednika Hrvatske
gospodarske komore zamijenio ipak nešto "neudobnijom" stolicom
predsjednika Uprave Kraša. Nakon ostavke biše predsjednice Uprave
Zvjezdane Blažić, za to je mjesto konkuriralo nekoliko top hrvatskih
menadžera, no najzvučnije je ime ipak bivši ministar gospodarstva i
sadašnji predsjednik HGK.
Iako je informacija bila svojevrsno iznenađenje, ako se pažljivo
analizira, ipak ima duboku unutarnju logiku. Naime, poznato je
kako se s Vidoševićevim imenom još donedavno spekuliralo kao s mogućim
nasljednikom ministra gospodarstva Vukelića, posebno nakon što je
Vidošević postao članom Središnjeg odbora HDZ-a. Vidošević je tu ponudu
odbio, a tek sad se pokazuje koliko je zapravo bio u pravu.
Naime, sudbina potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo Damira
Polančeca, koji je mjesto člana Podravkine Uprave zamijenio stolicom u
Vladi, pokazuje koliko je djelovanje u Vladi, koja očito nema
gospodarsku strategiju, "nemoguća misija". Zato se Vidošević
okrenuo biznisu. Iskustva i tu ima. Početkom 90-ih bio jedan od
najmlađih hrvatskih generalnih direktora, tada splitskog
Dalmacijacementa.
Zadaća će Vidoševića u Krašu biti vrlo jasna, a to je - jači prodor na
susjedna tržišta, prvenstveno Srbije i Rumunjske, a u perspektivi i
Rusije. Jake su Vidoševićeve veze u Srbiji, a i ugled, otkako je bio
prvi na čelu hrvatskih menadžera koji je nakon promjene vlasti 2000.
godine posjetio Srbiju i počeo otapati "zaleđene" gospodarske veze
između dviju država. "Lep kao greh", Vidošević će pokušati svojim
ugledom koji uživa u Srbiji možda i konačno uspjeti realizirati
davnašnji Krašev plan o kupovini "Soko Štarka".
U toj bi kombinaciji vjerojatno bio i "Bambi", najveći će konkurent
biti investcijski fond Salford, koji je u Srbiji pokupovao gotovo sve
važnije mljekare. Iako je konditorska industrija Kraš, na čije čelo
dolazi Vidošević, u prvom tromjesečju ove godine u ukupnoj
konditorskoj proizvodnji Hrvatske sudjelovala 48,1 posto, ona polako
postaje preširoka za hrvatske okvire. Jedini je način daljnjeg rasta,
naime, širenje, i upravo je zato Vidošević i doveden u Kraš. Dugoročno
definirana strategija širenja na regionalna tržišta prije dvije godine
realizirana je i akvizicijom prijedorske Mire, najvećeg proizvođača
keksa i vafla u Bosni i Hercegovini.
Također, u istom je razdoblju uspješno ostvaren i povrat sedam
prodajnih i dva veleprodajna distributivna centra u Srbiji, čime je
dobivena pretpostavka za daljnji rast poslovanja na ovom tržištu. Nakon
tih početnih uspjeha došlo je do maloga zastoja, a na Vidoševiću je da
pokuša napraviti dodatni iskorak na ta tržišta. Početne pozicije su
svakako dobre, jer su Kraševi brandovi među najpopularnijima u Srbiji i
Bosni i Hercegovini.
Istodobno, doznajemo kako se intenzivirani pregovori o strateškom
partnerstvu Kraša i Lure. Obje kompanije zapravo imaju isti cilj, a to
je biti regionalni lideri u svojim branšama, i sigurno je da bi
povezivanje kapitala tome dalo još jače argumente.
Dolaskom u Kraš, Vidošević se ne želi odreći predsjedničkoga mjesta u
HGK, gdje namjerava iduće dvije godine do isteka mandata raditi kao
volonter. Hoće li mu ta namjera i uspjeti, doznat ćemo 23. svibnja, kad
je na rasporedu Skupština HGK koja će odlučiti o njegovoj sudbini.
Vodeći hrvatski ekonomisti baš i nemaju nekog
pretjeranog interesa za predsjedničkom dužnošću u HGK. Razlog je
jednostavan. Upravo su Vidošević i njegove kritike Vladine politike
proteklih desetak godina najbolja potvrda kako je ta dužnost prije
svega za "dežurnog kritičara". Nijedna Vlada, naime, nije pokazivala
pretjerano zanimanje za glasove koji dolaze iz Komore, a niti je
konzultirala (ili bar tražila mišljenje) HGK pri donošenju ključnih
gospodarskih odluka. Dakle, Vidošević bi sasvim komotno mogao obnašati
obje dužnosti, a drugo je pitanje što će i tim potezom glas
struke biti dodatno prigušen.
[za kunu više]
Nadan Vidošević - hrvatski slatkiš za Srbiju
