Ustavni sud je, činilo se u prvi tren, SDP-ova prvoborca ministra Željka Jovanovića smjestio među favorite očekivane Milanovićeve rekonstrukcije Vlade. Dok se nije oglasio prvo premijer Zoran Milanović, a onda i sam Jovanović. Nakon njihovih istupa nevjerojatno je, ali očito da oni ne razumiju demokraciju, već i dalje ustraju da je sve bilo po Ustavu i zakonu iako ih je Ustavni sud jednoglasno i argumentirano te vrlo obazrivo, s obzirom na proceduralne propuste koji su učinjeni, upozorio da nisu do kraja poštovali temeljne demokratske principe koji proizlaze iz našeg Ustava, Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i presuda Europskog suda te Obiteljskog zakona. Po premijerovoj reakciji očito je da ga je pogodio politički poraz od skupine građana koja je okupila odvjetnički tim koji je oborio kurikulum zdravstvenog odgoja, htio to ministar Jovanović priznati ili ne.
Štoviše, za njega bi čak bilo bolje da su utvrđeni sadržajni propusti jer na utvrđene propuste sve je vrijeme bio upozoravan. I da nije bilo javne rasprave, i da ne uvažava mišljenje \"druge strane\", i da nije smio novi nastavni program inaugurirati usred školske godine. I roditelji liberalnijih stavova, koji nemaju ništa protiv većine sadržaja kurikuluma zdravstvenog odgoja, ne slažu se s agresivnim načinom na koji je taj sadržaj uveden. Udruge, a osobito Grozd, očito jesu uporne, ali ispostavilo se, na nesreću premijera i njegova ministra, ovaj put s debelim pravom. Služeći se legitimnim demokratskim i pravnim metodama uspjeli su dokazati da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pogazilo neka od temeljnih demokratskih načela. A to znači da nikako bit priče nije u tomu da jedna \"vrlo agresivna grupa ljudi provodi kulturni rat u Hrvatskoj\", kako to vidi premijer Milanović. Ne, bit je u tomu da jedna agresivna skupina ljudi provodi teror s pozicije moći i vlasti. Procedura je, ispostavlja se, jedan od većih problema i ove vlasti. Umjesto da s pozicije vlasti potiče komunikaciju, ministar Jovanović je opterećen svojim saborskim imidžem, koji mu je dobro stajao dok je bio u oporbi, s pozicije moći nudio konfrontaciju i netrpeljivost prema dijelu javnosti koji mu iz ideoloških razloga notorno nije simpatičan.
\"Tko hoće na Bizant, neka ide na Bizant\", sada je već premijerova poštapalica koja nas podsjeća da iz ove zemlje očito ne moraju odlaziti oni koji žele na Bizant. Neki su to već rekli, premijer nam je Bizant stvorio u Hrvatskoj. Stoga je Ustavni sud zadao jedan od najtežih zadataka vladajućima. Osudio ih je na dijalog s Crkvom i ostalom \"agresivnom skupinom ljudi\". Netom zatomljene strasti zagovornika i protivnika spolnog odgoja u školama, tek će se sada razbuktati. Odluka Ustavnog suda o ukidanju spolnog odgoja u školama ima sinergijske političke učinke. Donesena je baš u jeku drugog kruga lokalnih izbora. Spolni odgoj ionako je jedna od tema u kojima možemo tražiti uzroke bipolarizacije političke scene i u prvom krugu lokalnih izbora. Ona daje dodatni smisao i referendumskoj akciji za ustavnu definiciju braka. U tim okolnostima inače opravdano traženje ostavke konfliktnog ministra koji je sve skrivio nema smisla. Demokracija zna i za druge vrste kazni.
