Nakon što je postao poznat novi sastav vlade te imena ekonomskih savjetnika premijerke Kosor, čini se da, kao nikada do sada, očekivanja u stručnoj javnosti što se tiče budućih ključnih gospodarskih poteza nisu bila veća.
Naime, onu običnu, opću javnost ionako neće zadovoljiti, a da bi zadovoljili onu stručnu trebali bi u djelo provesti ono što su do sada pričali.
Čak i da učine petinu od onoga što su govorili, opet dobro. A stručna javnost će znati! U tom procesu savjetnici Sandra Švaljek i Borislav Škegro neće imati problem kredibiliteta.
Oni uglavnom zadnjih godina pričaju uvijek isto, s tim da je Škegro nešto pragmatičniji te se nije zalagao za poprilično radikalna rješenja koja još nisu primjenjivanja u svijetu, a kao što je masovno vraćanje ljudi iz mirovine. Gospođi Švaljek to se omaklo, a vjerujemo da u to neće uvjeriti ni gospođu Kosor.
No, ni to neće značiti da ćemo gospođi Švaljek uskoro prigovarati zbog nekog diskontiuiteta u stavovima, u načelu njezine teze o tome kamo treba krenuti ekonomija bile su i ostat će jasne – rezanje javne potrošnje. I nije neka filozofija. Ključni problem imat će gospodin Popijač.
Čovjek je, naime, bio direktor Hrvatske udruge poslodavaca koja je još prije recesije u Hrvatskoj zatražila državni paket od 15 milijardi (!) poticajnih kuna. HUP se sa gospođom Švaljek i njenim istomišljenicima slagao u puno toga, ali je ipak inzistirao na pokušaju stimuliranja ekonomije kao metodi koju koristi skoro cijeli zapadni svijet.
Đuro Popijač bio je, uz gospodina Kuštraka, najaktivniji predstavnik poslodavaca u traženju velikih potpora za realnu ekonomiju, a i među onima koji su, pomalo paradoksalno, istodobno bili najžešći kritičari (para)fiskalnih nameta.
Dakle, kao pobornik stimulansa bio je na teoretski opozitnim stranama u odnosu na, primjerice, gospođu Švaljek.
Stoga gospodin Popijač zbog svog ranijeg javnog djelovanja ima vrlo uzak prostor kroz koji se može provući, a da ne doživi metamorfozu iz respektabilnog glasnogovornika poslodavačke udruge u javnog dužnosnika vezanih ruku i nogu te, za svaki slučaj, s flasterom na ustima.
Ukratko, iako su se svi živi raspisali o savjetnicima zapravo najviše treba očekivati upravo od gospodina Popijača.
On mora preći tu opasnu liniju koja dijeli poslodavca ili predstavnika poslodavaca, koji mogu blebetati cijelo vrijeme samo o svojim interesima kao da su opći, od ministra koji bi ipak trebao u svakom trenutku razmišljati o interesima svih građana.
Ne bi to bilo tako teško za sposobnog menadžera kao što je Popijač, da nam zemlja nije kao što je to rekao bivši premijer Ivo Sanader – u banani. Stoga ćemo s velikom pažnjom osluškivati što će u svom prvom javnom istupu kao ministar reći upravo Đuro Popijač.
