Ivo Banac nije bilo tko da bi svoje postupke mogao pravdati prozirnim
relativizacijama. Kao sveučilišni profesor sa znamenitog Yalea i
predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, on mora zadovoljavati najviše
moralne kriterije baš zato što mu respektabilnost tih institucija sama
po sebi osigurava ugled koji te kriterije podrazumijeva.
No nije prvi put kako bi Banac htio biti istodobno na uvišenom
pijedestalu i ostvarivati prizemne ambicije. Niti tjedan dana nakon što
je izrazito kritički govorio o Račanovoj vlasti, nazvavši je močvarom,
Račan mu je ponudio mjesto ministra, a Banac je bez imalo krzmanja
ponudu prihvatio i uskočio u močvaru. Kad je Ankica Tuđman objavila
kako se Banac osvećivao Tuđmanu zato što mu nije ponudio odgovarajuću
dužnost u politici, Banac je odgovorio da ne bi prihvatio mjesto u
njegovoj vlasti.
Kako mu i sada vjerovati kad kaže da je istina sve ono što su mediji
pisali, ali da nema govora o prijestupu? Jer, kako nije prijestup
potrošiti toliki novac, 140.000 kuna, za opremanje malog ureda (police
za knjige), ako je izračunano da se tolikim novcem može urediti deset
menadžerskih kancelarija!?
Banac se razotkrio rekavši da je sve "pitanje tumačenja je li
čaša napola puna ili napola prazna". Dakle ako je Banac
napola ugledni profesor i predsjednik jedne udruge, a napola
prijestupnik, sud o tome kakav je Banac "pitanje je tumačenja". On će
"tumačiti" jedno, normalan čovjek drugo.
NAGLASAK
