U Europi smo “od stoljeća sedmog” a u NATO-u tek od prekjučer. I stoga
je naše članstvo u tom savezu važnije od članstva u Europskoj uniji.
Ulaskom u NATO Hrvatska je ušla u planetarni zapadni kontekst kudikamo
značajniji i širi od EU. Za svaki savez, kao i za svaku ljudsku
skupinu, presudan je vođa, autoritet, a s američkim autoritetom u
NATO-u i svijetu nemjerljiv je autoritet bilo koje zemlje u EU kao i
cijele Unije.
To nije važno samo za sigurnost koju je Hrvatska ovog tjedna dobila
nego i za izlazak iz europske tjeskobe u kojoj se, u mehaničkoj težnji
k jedinstvu, nadmeću egoistični interesi nekoliko država. A
kolonijijalnoj se podložnosti podvrgavaju tranzicijske zemlje koje
razvijenima služe za isisavanje profita.
Ovo je članstvo sudbonosno i stoga što nas je “uklonilo” s Balkana i s
karata nekih moćnih europskih čimbenika na kojima smo ucrtani u
potencijalni regionalni savez. Nakon primitka u UN i priznanja hrvatske
države u cijelom svijetu, ulazak u NATO je najjači dokaz hrvatske
posebnosti. U određenom značenju jači i od primitka u UN i od
priznanja, jer je Hrvatska prvi put u svojoj povijesti dobila svjetsko
značenje, ali, dakako, i određene svjetske obveze.
To je istodobno i značajan izlazak iz okvira Europske unije pa tako i
spas od njezinih ucjena iza kojih stoje financijski, gospodarski i
geopolitički interesi nekih zemalja. Zašto se uostalom, suzdržavati
reći - Hrvatska je u Europi postala mišićavija. Ohrabren tom
činjenicom, Sanader je prvi put otkad je na vlasti izrazio određeni
euroskepticizam i odvažnije počeo braniti hrvatske nacionalne interese
pred pritiscima iz Unije. No taj njegov euroskepticizam doista je
benigan u usporedbi s euroskepticizmom diljem Europe, a i u samim
tijelima EU.
Već mjesecima euroskeptici u Hrvatskoj međusobno na internetu
distribuiraju nekoliko filmića s hrvatskim prijevodom koji EU prikazuju
kao leglo jednoumlja i korupcionaškog kadra od kojeg se, kako reče
jedan zastupnik u Europskom parlamentu, čovjek ne bi usudio kupiti
rabljeni automobil. Najgledaniji je filmić diskusija u Europskom
parlamentu Engleza Nigela Faragea iz Stranke za nezvisnost Ujedinjenog
Kraljevstva. Barosovu vladu EU Farage opisuje kao skupinu
kompromitiranih i nekompetentnih dužnosnika.
U njoj su Francuz Barrot, zbog pronevjere kažnjen s osam mjeseci
zatvora i dvogodišnjom zabranom obavljanja javnih dužnosti. Zatim Mađar
Kovatsch, komunistički birokarat i prijatelj diktatora Kadara. Pa
Estonac Kalas, koji je dva desetljeća bio dužnosnik sovjetske partije,
a potom se kao poklonik kapitalizma uvalio u velike nevolje. Slijedi
Britanac Mandelson, koji je dvaput izbačen iz britanske Vlade. U toj
vladi je i Nizozemka Neddie Krouse, koja je lagala u Parlamentu EU. I
tako dalje.
Znamo li da EU sovjetskim metodama nastoji što više ušutkati i
onemogućiti disidentske, euroskeptične grupacije i pojedince u
Europskom parlamentu, zatim, znamo li da su moćne države EU u svim
tranzicijskim zemljama pokupovale gotovo sve banke, telekomunikacijske,
naftne i druge profitabilne tvrtke, da su gotovo sve tranzicijske
zemlje u sadašnjoj recesiji i zbog toga pred bankrotom, doista se
trebamo neusporedivo više radovati što smo ušli u NATO nego tugovati
zbog slovenske blokade hrvatskih pregovora s Europskom unijom.
Ako je Hrvatska za ulazak u NATO zadovoljila najviša svjetska vojna,
tržišna, civilizacijska i demokratska mjerila, onda na podmetanje jedne
beznačajne, za tuđim teritorijem pohlepne zemlje treba gledati s visine
s koje se vidi da je Slovenija od nas fizički zapadnije, ali da je po
svemu drugom istok i Balkan.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
