Bilo je to drugačije i romantično doba, ne kao ovo danas kad treba čekati nekakve lutrije, ostavljati podatke i biti označen prije nego dobijete ono što toliko želite... Tako je započeo svoju priču o Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj Mario Špoljar, u to zlatno vrijeme hrvatske reprezentacije 21-godišnjak.
Prije sad već davnih osamnaest godina, bio je jedan od otprilike 30 tisuća hrvatskih navijača koji su boravili u Francuskoj, svi željni svjedočiti onome što se pokazalo kao najveći uspjeh hrvatskog nogometa, ali i ponajveći uspjeh hrvatskog sporta. Štedio je godinu dana, kod prijatelja iz Pariza uspio doći do smještaja i tako uštedjeti još novca, a kao šlag na cijelu priču, ponuđeno mu je i raditi trgovini puna tri mjeseca. Nije to mogao odbiti, znao je da slijedi ljeto njegova života.
– Ljudi su dolazili ovamo na sve moguće načine, zajedno u automobilima, putem agencija, zrakoplovima, vlakom... Neki su samo došli na dan utakmice i odmah se vratili u Hrvatsku... Tolika je euforija i želja bila svjedočiti tom prvenstvu. I nije bilo problema oko ulaznica, mogle su se lako nabaviti jer nije bilo ovih izmišljotina kao danas, da se označava ljude – kaže Mario.
Neki se možda neće složiti s tom ocjenom, ali pogledom u prošlost, naravno da je Špoljar pomalo nostalgičan. Zato se valjda i jako dobro sjeća svih detalja tih “brončanih dana”. Primjerice, sjeća se da je francuski franak bio gotovo pa identičan kao kuna i da je ulaznica za prvu utakmicu Jamajku koštala 250 franaka u Lensu, da bi već za Japan u Nantesu trebalo izdvojiti 145 franaka. Tu se zaustavio...
– Svi smo bili toliko sigurni da ćemo proći u osminu finala da su neki koji nisu baš bili pri novcu prodali svoje ulaznice za utakmicu s Japanom - navijačima iz Japana. I to za nekoliko puta više cijene! A oni nisu ništa pitali, samo su plaćali jer bila im je to velika stvar. Na kraju smo jedva pobijedili onim Šukerovim golom, ali u džepu smo imali novac za nastavak prvenstva.
Najteže do Bordeauxa
Zato se 145 franaka za Argentina u Bordeauxu nije više činilo mnogo, ali ni osmina finala u istom gradu s Rumunjima za 500 franaka, potom legendarnih 3:0 protiv Njemačke u Lyonu (490 franaka). Polufinale s Francuzima na Stade de France ipak je prešlo granicu prihvatljivosti, ali tih 800 franaka u utakmici za finale nije bilo ništa. Nismo prošli, no ni 800 franaka na Parku prinčeva s Nizozemskom nije se činilo mnogo. A danas?
– Ma svi koji žele na utakmicu snaći će se, posebno ako je riječ o navijačima. U ono vrijeme spavalo je po njih deset u sobi plaćenoj za dvije osobe. A tu su i poznanstva s navijačima u Francuskoj tako da će mnogi naći smještaj, ali i način kako doći na stadion ako ne prođu ni na lutriji.
Ako niste jedan od sretnika koji ima iskustva s navijačkim putovanjima i švercanjima, tjednik Max! vam nudi neka od rješenja kako financijski najbolje proći. Već za 25 eura mogu se naći ulaznice za utakmice po skupinama. No to je četvrta kategorija mjesta, treća je 55 eura, druga 105 i prva 145 eura. Za eliminacijsku fazu treba platiti ulaznice od 85 do 895 eura.
Hrvatska će prvi dio natjecanja igrati u Parizu s Turskom (12. lipnja), St. Etienneu s Češkom (17. lipnja) i Bordeauxu sa Španjolskom (21. lipnja). Za odlazak u Pariz trebat će vam iz Hrvatske automobilom oko 15 sati vožnje. Izravne avionske karte iz Zagreba do Pariza mogu se nabaviti za otprilike 300 eura. Nažalost, niskobudžetne kompanije nemaju letove iz Zagreba, a one karte iz, recimo, Zadra ili pak Trsta, koštaju od 50 do 150 eura.
Zatim St. Etienne. Put iz Zagreba traje oko 12 sati, nema letova i rješenje je automobil jer to košta za četiri osobe oko 250 eura. Najdalja i najskuplja destinacija je Bordeaux. Put automobilom traje oko 17 sati i oko 350 eura. Ako slučajno poželite uhvatiti izravni let iz Zagreba, morat ćete izdvojiti oko 500 eura.
Najteže će svakako proći navijači koji planiraju posjetiti sve tri utakmice u grupnoj fazi. Od prve pa do posljednje utakmice razmak je devet dana. Od Pariza do St. Etiennea treba voziti oko 500 kilometara i za to izdvojiti oko 80 eura. Od St. Etiennea do Bordeauxa također je oko 500 kilometara i ponovno treba platiti oko 80 eura. I sve to je bez smještaja, koji je u Francuskoj oko devet puta skuplji nego u Hrvatskoj. Zato, oprez!
Bolje odsjesti u predgrađu
Ako o tome ne mislite i želite proći najjeftinije što možete, putujte u automobilu i neka vas bude minimalno četvero jer platit ćete oko 300 kuna za prijevoz do Pariza, 200 kuna za ulaznicu i bar još 300 kuna za hranu i piće. Za noćenje dodajte na sve navedeno minimalno 800 kuna i još po 800 za svako sljedeće noćenje.
Razmišljajte unaprijed, rezervirajte smještaj i nemojte gledati središta gradova u kojima igra Hrvatska, već okolicu. Créteil je predgrađe Pariza, a može se pronaći smještaj za 180 kuna u hostelima, ako uzmete sobu sa šest kreveta. U Roche-la-Molièreu, udaljenom 42 kilometara od St. Etiennea, postoji smještaj za 250 kuna u hotelu s tri zvjezdice! U Blanquefortu, predgrađu Bordeauxa, postoji B&B smještaj za 125 kuna.
Zapravo, onima koji su naumili pod svaku cijenu otići na Euro u Francusku najveći problem zapravo će biti ta famozna lutrija izvlačenja onih koji mogu kupiti ulaznice...
>> Navijači, sada nam pomognite!
Cure, decki vidimo se 17.06. u St. Etienneu :D