Srbija se u povodu tužbe za genocid protiv Hrvatske u svojoj argumentaciji koju treba poslati Međunarodnom sudu pravde (MSP) u Haagu namjeravala koristiti osuđujućom presudom drugog Haaškog suda koji je, međutim, naše generale oslobodio. Iako je i akademik Tibor Varadi, bivši glavni zastupnik Srbije pred MSP-om, preko beogradskog lista Danas, tumačio kako “presuda Haaškog tribunala hrvatskim generalima suštinski ne utječe na postupke pred Međunarodnim sudom pravde”. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđuje individualnu odgovornost za zločine, a MSP odgovornost države za genocid.
Između ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te genocida nema znaka jednakosti. Za “zločin nad zločinima” traži se genocidna namjera. Ali, kako MKSJ nije utvrdio pojedinačne genocide, Varadi ipak smatra da obostrane tužbe za genocid “nemaju nikakve šanse”. S hrvatske strane mogućnost povlačenja tužbi uvjetno su zagovarali ministrica Vesna Pusić i predsjednik Ivo Josipović. No, pod pritiskom javnosti i promjene političkih okolnosti u Srbiji oslabio je intenzitet inzistiranja iako su diplomacije dviju zemalja pripremale teren.
Sada kad smo dobili zadovoljštinu u Haagu, Pusić i Josipović psihološki komotnije mogu inzistirati na uvjetima za povlačenje tužbi: pitanja nestalih, procesuiranja zločina i povrata umjetnina. Srbija je i podnijela svoju tužbu za genocid 2010. kako bi natjerala Hrvatsku na povlačenje tužbe iz 1999., a kad se smire strasti, kod njih će se ta potreba još više ojačati. No, to će trebati i dokazati aktivnom politikom rješavanja pitanja nestalih, žrtava zločina u Vukovaru, Škabrnji... ili logorima u Srbiji. Da je to sada nerealno očekivati, pokazuje i to što je predsjednik Josipović na aktualnu galamu srbijanskog vrha lakonski uzvratio kako nije bitno što govore u Srbiji, što je nediplomatska retorika na koju se od njega nismo naviknuli, ali nam govori o trenutačnim odnosima.
A sjednica suda u Haagu očekuje se iduće godine. Ali, čak i da Pusić i Josipović dobiju argumente kojim bi smekšali domaću javnost, čemu oslobađajuća presuda u Haagu može i te kako pomoći, pitanje je treba li nakon sveg novca, znanja i emocija uloženih u tužbu za genocid samo vladajuća opcija odlučivati o tom krucijalnom pitanju za žrtve. Tko ima pravo odustati od tog pokušaja dobivanja pravosudne zadovoljštine? Ako fašističke zločine nikad ne smijemo zaboraviti, a komunistički zločini i dalje su kaznenopravni tabu, imamo li pravo zaboraviti žrtve genocida, to više što su se zemlje potpisnice Konvencije usuglasile da genocid neće smatrati političkim zločinom te su se obvezale da će ga kazniti.
Jedino si u pravu kada kažeš da tisuću puta ponovljena laž ostaje laž,zato te lijepo molim pogledaj se u ogledalo i prestani lagati .U prvostupanjskoj presudi nisu uzeli u obzir da je akcija oluja bila završni čin oslobađanja zemlje potkrijepljena i nekim rezolucijama UN-a,nasjeli su Karli del Ponte koja u prevelikoj samodopadnosti želi biti egzekutor cijelom narodu Hrvatske pa kao i ti zaboravlja sve zlo koje je pradhodilo akciji oluja.I na kraju građani koji su izbjegli iz Hrvatske mogu se kada zažele vratiti u Hrvatsku ali ih ti pitaj zašto ne žele, ja mogu samo nagađati(traže veliku Srbiju) ali oni to najbolje znaju.....