Papa Benedikt XVI. nije suspendirao nikoga, a kamoli porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana zbog nekog zemljišnog spora u Istri oko vlasništva nad bivšim benediktinskim samostanom u Dajli. Skandalozan je, međutim, način na koji je spor predstavljen hrvatskoj javnosti, a posebno je skandalozan napad na Benedikta XVI., kao otimatelja hrvatske zemlje kako bi je darovao Talijanima. Isto je tako neshvatljivo razno tumačenje pozadine slučaja, posebno insinuacije da je papa nasjeo na pritiske talijanskih desničara...
I pomalo je čudno kazati da je papa učinio nešto nažao Hrvatskoj “samo nakon dva mjeseca” od njegova posjeta Zagrebu. Spor oko zgrade i zemljišta u Dajli koje je bilo u vlasništvu benediktinaca iz mjesta Praglije pokraj Padove traje već godinama. U Vatikanu je osnovana u studenome 2008. i posebna komisija u sastavu kardinal Josip Bozanić, španjolski kardinal Santos Abril y Castello (koji je bio nuncijem u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani i dobro poznaje prilike na tim prostorima) i kardinal Urbano Navarrete. Komisija je u studenome 2010. zaključila posao i izvijestila papu. Da ne ulazimo u daleku povijest, spomenimo da je zemljište u 19. stoljeću grof Francesco Grisoni poklonio benediktincima iz Praglije. Oni su tu djelovali sve do dolaska komunističke Jugoslavije koja je oduzela crkvenu imovinu.
Hrvatska je crkvenu imovinu trebala vratiti ili platiti odštetu bivšim vlasnicima. Na stranu to što Hrvatska još nije isplatila talijanskoj državi više od 60 milijuna dolara odštete za imovinu oduzetu Talijanima na istarsko-dalmatinskom prostoru na osnovi Rimskih sporazuma iz 1985., ali je i pitanje ulazi li i crkvena imovina u te sporazume ili se ona rješava na osnovi hrvatsko-vatikanskih ugovora. Italija je platila 1,7 milijardi lira benediktincima iz Praglije, što se može smatrati akontacijom na vrijednost nekretnine oduzete im u Istri. No, komu bi trebalo vratiti imovinu? Dakako, benediktincima, bez obzira na to što su oni talijanski. Oduzeta imovina mora se vratiti bivšim vlasnicima bez obzira na to koje su oni nacionalnosti. To nalaže hrvatski zakon. Dakle, manipulirati riječima da se hrvatska zemlja daje Talijanima nema nikakvoga smisla, jer nema nikakve zakonske osnove za takvo što.
Nekretnine bivšeg samostana u Dajli nisu bile u vlasništvu neke hrvatske pravne ili fizičke osobe, već u vlasništvu benediktinaca iz Praglije. Njima bi i na osnovi hrvatsko-vatikanskih sporazuma trebala biti vraćena ili obeštećena imovina. Očito je i hrvatski sud presudio na takav način, jer je i imenovan bilježnik u Puli, Denis Krajcar, koji bi trebao provesti taj prelazak. Čin prelaska imovinskog vlasništva kod bilježnika je s jedne strane trebao potpisati porečki biskup Ivan Milovan, a s druge predstavnik benediktinaca iz Praglije.
Pošto je Milovan odbio potpisati taj čin, papa je, na osnovi nadležnosti koje ima, imenovao Castella kao potpisnika dokumenta u ime porečko-pulske biskupije. Ne oduzima papa ničiju zemlju i ne suspendira nikoga, već na osnovi crkvenih zakona imenuje osobu koja će u ime jedne biskupije potpisati dokument koji ne želi potpisati mjesni biskup. U pismu od 16. srpnja ove godine papa piše kako “sa žaljenjem” prima informaciju da Milovan ne potpisuje i odbija potpisati dokument. Na koncu i pitanje je li u interesu Crkve zadržati samostan i zemljište ili ga prodati da bi ga se pretvorilo u golfište. Tko brani čije interese?
eto nema boga, sada su sami sebe posrali, nama pričaju o skromnosti i poniznosti , agle njih gadova