Dvadeset pet je godina od prve hrvatske bebe iz epruvete rođene u
Petrovoj bolnici u Zagrebu. Prije 25 godina slavio se uspjeh liječničke
ekipe u Petrovoj, koji je ušao i u domaću medicinsku
povijest, jer smo bili među prvima u svijetu s prvim djetetom koje se
rodilo uz pomoć medicinske znanosti. U 25 godina, uz fertilizaciju in
vitro i druge metode medicinski potpomognute oplodnje koje su se s
vremenom razvijale, u Hrvatskoj zemlji niskoga
nataliteta rođeno je 15.000 djece.
Statistika kaže i ovo: Prošle godine u hrvatskim medicinskim
centrima obavljeno je samo 1500 postupaka medicinski potpomognute
oplodnje, a zemlja sa 4,5 milijuna stanovnika trebala bi barem između
tri i četiri tisuće procedura.
Iako imaju i opremu i kadrove, u bolnicama u Osijeku, u Splitu, u
Rijeci, u zagrebačkom Svetom Duhu, financijski su troškovi u
znatnijoj mjeri smanjili broj postupaka. Za prvi postupak u državnim je
bolnicama lista čekanja duga oko godinu dana. Prije nekoliko godina iz
Hrvatske je u inozemne centre, najviše u Sloveniju,
Češku i Ukrajinu, po pomoć za začeće djeteta odlazilo
petstotinjak parova. Danas je to već između 800 i 1000 parova.
Svi problemi parova koji imaju manjih ili većih teškoća s
neplodnošću, ali i liječnika koji se bave potpomognutom
oplodnjom, aktualizirani su SDP-ovim prijedlogom zakona o, kako su ga
nazvali, liječenju neplodnosti i postupcima oplodnje biomedicinskom
pomoći.
No, i taj će prijedlog, kao i nekoliko nacrta i prijedloga iz
prijašnjih godina, biti zaboravljen dok se hrvatska politika
napokon definitivno ne odluči ozbiljno otvoriti problem nedostatka
zakona koji mora regulirati brojna, pa i kompleksna pitanja koja se
tiču medicinski potpomognutog začeća.
Treba se suočiti i sa stavovima Crkve, i s konzervativnijim i s
liberalnijim stavovima građana. Jer, ni jedni, ni drugi, ni treći svoje
mišljenje neće promijeniti. Za Crkvu spajanje gameta,
muške i ženske spolne stanice, u laboratorijskim uvjetima
vjerojatno nikad neće biti prihvatljivo, isto kao što će se
dio građana suprotstaviti, a dio njih smatrati normalnim, da se ozakoni
i donacija jajne stanice. A ozbiljna javna i stručna rasprava može
iskristalizirati mišljenje većine.
Afera Kurjak i navodna manipulacija jajnim stanicama ne samo
što je svojedobno rezultirala golemim nepovjerenjem parova
prema liječnicima i unazadila medicinski potpomognu oplodnju u
Hrvatskoj općenito nego je i donošenje zakonskih odredaba
dodatno otegla za nekoliko godina. A zloporaba se i mogla dogoditi zato
što zakona nemamo, pa se, eto, i 25 godina nakon
naše prve bebe iz epruvete pravila u kliničkoj praksi
temelje isključivo na (ne)etičnosti liječnika.
U POVODU
Nema zakona - nema beba
