Unatoč svem najsuvremenijem zakonskom i tehnološkom oružju koje je omogućilo USKOK-u i DORH-u da saznaju najmračnije tajne organiziranog kriminala u vrhu države, Mladen Bajić jedino ne uspijeva otkriti tko odaje istražne tajne.
Ali, ima rješenje. Isto ono kojim je lani inicirao sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi predložio da državni aparat svoju nemoć iskali na medijima. Kad bi se novinarima zaprijetilo zatvorom zbog objave tajni koje su državni službenici ili odvjetnici dužni čuvati, Bajić drži da se tajne ne bi objavljivale, a ako i bi, državni osjećaj pravde bio bi zadovoljen – novinarima iza rešetaka.
Doduše, prema članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, država može posegnuti i za ograničavanjem slobode medija, ali samo ako je to nužno i ako su iscrpljene sve druge mogućnosti.
Ali, nije dovoljno reći: “Nemoguće je otkriti tko odaje tajne”. Kako to da državne tajne i bez prijetnji medijima više ne cure kao nekoć iz tajnih službi ili Ureda predsjednika!
Osim toga, da represija prema medijima ne bi povećala efikasnost uskočkih istraga, očito je i iz afere na medicini, gdje su policajci, odajući tajne, prema svjedočanstvu iz tijela kaznenog progona, uništili slučaj koji je sezao do samog vrh organiziranog kriminala u Hrvatskoj, pa i izvan naših granica
Ako je istina da je g. Bajic bio u dosluhu s Sanaderom on mora otici.