U kakofoniji o pravima pušača, nakon stupanja na snagu antipušačkog
zakona, nekako su u drugi plan stavljena prava nepušača, koja su dosad
sustavno kršena. Točno, pušači nikako ne smiju postati građani drugoga
reda. Njihov je izbor da puše, ali je također pravo nepušača da uživaju
svježi zrak te da se brane od štetnih posljedica za svoje zdravlje.
Ako ništa drugo, trebalo bi samo posegnuti za zdravstvenim činjenicama.
Svi znaju da je pušenje štetno, ali ono je još štetnije za pasivne
pušače. Toga često nisu svjesni ni sami pušači. Jer oko dvije trećine
dima neće udahnuti pušač, ali će ga zato udahnuti nepušač u blizini
pušača. Tvari u dimu idu u klasu A tvari koje uzrokuju rak. Taj dim ima
dva puta više nikotina i čađe nego dim koji udiše sam pušač te sadrži
pet puta više ugljikova monoksida, što izravno smanjuje mogućnost
vezivanja kisika za crvene krvne stanice. Dovoljno?
Izbor je nepušača hoće li biti u društvu pušača i gdje. Ali država je,
i po Ustavu, dužna nepušaču omogućiti zdravu okolinu, ponajprije na
poslu i u javnim ustanovama. Ne treba zboriti da je potrebno mijenjati
i kulturu. Hrvatskom društvu potrebne su korjenite reforme još na
mnogim poljima. Koliko god neki ustrajno tvrde da pušenje to nije,
podaci sve takve demantiraju. A vladajući HDZ, barem zahvaljujući ovome
zakonu, za izbore ne treba strahovati. Jer može računati na veliku
većinu nepušača, ali sigurno i na neke pušače.
RIJEČ-DVIJE
