Jedan od najvećih gafova talijanske diplomacije bio je pokušaj uvjetovanja ulaska Slovenije i Hrvatske u Europsku uniju povratom imovine ili plaćanjem odštete za nju talijanskim izbjeglicama s istarskog prostora bivše Jugoslavije. Ne samo što Italija nije mogla ucijeniti Sloveniju i Hrvatsku nego su joj za takvo držanje prigovarale ostale države Europske unije. Na parlamentarnim izborima 1994. godine prvi je put pobijedio Silvio Berlusconi sa svojom strankom “Naprijed, Italijo” koja je bila u koaliciji sa strankama desnice. Njegova je diplomacija, pod utjecajem desnog krila u stranci i koaliciji, a za koje su glasovali i talijanski izbjeglice iz Titove Jugoslavije, postavila uvjet da prije ikakva otvaranja pregovora o europskim integracijama Slovenija i Hrvatska moraju ne samo uplatiti odštetu od 110 milijuna dolara iz talijansko-jugoslavenskih Rimskih ugovora (potpisanih 1983.) nego i vratiti dio nekretnina koje su bile u vlasništvu Talijana, a još zjape prazne. Slovenija je uplatila svoj dio iznosa iz Rimskih ugovora na račun u Luksemburgu jer Italija nije htjela dati svoj račun za tu uplatu, a Hrvatska nije učinila ni to premda je iznos (oko 35 milijuna dolara) mnogo manji od slovenskoga.
Tada je iz Bruxellesa Berlusconijevoj vladi u Rimu poručeno da ne može zbog bilateralnih sporova sprečavati proces širenja EU. Osnivačica EU i jedna od osam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta nije smjela nametnuti svoj neriješeni spor s nekom zemljom cijeloj europskoj obitelji. To nije učinila ni Njemačka kada se, na primjer, pregovaralo o ulasku Češke u EU. Pod pritiscima ostalih europskih zemalja Italija je na koncu odustala od ucjenjivanja Slovenije i Hrvatske. Slovenija je postala punopravnom članicom EU, a Italija je bila prva velika europska država i prva među osnivačicama Europske zajednice koja je u parlamentu ratificirala ugovor u ulasku Hrvatske u EU. Hrvatska i Italija još moraju riješiti spor vezan za odštete talijanskim izbjeglicama, ali Rim to rješenje nije stavljao kao uvjet za ratifikaciju.
Što bi iz toga trebala uvidjeti Ljubljana? Može slovenska politika prijetiti Hrvatskoj da neće ratificirati ugovor o njezinu ulasku u EU ako ne bude riješen spor oko Ljubljanske banke, ali tu prijetnju neće provesti. To slovenski političari znaju, ali ipak ucjenjuju. A koliko su u krivu u svojem inzistiranju na stvari koju ne mogu provesti, vidi se i iz službenih razgovora koje vode s čelnicima drugih država. Mariborski dnevnik Večer, na primjer, u naslovu svog priloga o službenom posjetu slovenskog predsjednika Boruta Pahora Austriji navodi da je bio obilježen “sjenom” dilema oko Ljubljanske banke i ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora, o čemu je posvjedočilo zanimanje austrijskih novinara za to pitanje nakon Pahorova susreta s austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom.
– Slovenski će parlament u dogledno vrijeme ratificirati pristupni ugovor RH i EU – rekao je predsjednik Slovenije Borut Pahor u srijedu na zajedničkoj novinskoj konferenciji u Beču nakon razgovora sa svojim austrijskim kolegom i domaćinom Heinzom Fischerom, prenio je Večernji list. Dakle, tijekom slovensko-austrijskih razgovora na vrhu bilo je riječi i o hrvatskom pristupanju Europskoj uniji i neriješenim slovensko-hrvatskim sporovima.
I gdje god se pojavili Slovenci u Europi, bit će pitani: “Zašto već jednom ne ratificirate pristupni ugovor Hrvatske i EU?”. To pitanje slovenskoj diplomaciji postavljaju i europski veleposlanici u Ljubljani. Što prije ratificiraju taj ugovor, to će prije moći mirno razgovarati s partnerima o drugim temama. To ne znači da Ljubljana i Zagreb ne trebaju riješiti spor oko Ljubljanske banke, već samo da njegovo rješenje ne smiju biti balvani na cesti hrvatskog ulaska u EU. Ucjenama ništa nije mogla postići ni velika Italija. Ucjenama neće ništa postići ni Slovenija. Pouka i za druge.
Može slovenska politika prijetiti Hrvatskoj da neće ratificirati ugovor o ulasku u EU ne bude li riješen spor oko Ljubljanske banke, ali tu prijetnju neće provesti. Znaju to, ali ipak ucjenjuju
Komentara 4
Dobar članak , ali netočan zaključak. Naime, Slovenija je ucjenom već postigla dosta. Svojevremeno smo im i prije arbitraže poklonili onaj JUNCTION, bez obzira koliko se Kosorica i Jandroković trudili puku objašnjavati da to neće biti gubitak teritorijalnog mora ,nego moguće samo neškodljivi prolaz za Slovence. Arbitraža će odrediti nekakav JUNCTION (spoj ili dodir) ne zato što to (ne)bi trebalo po međunarodnom pravu mora, nego zato što to kao nalog piše u arbitražnom sporazumu kojeg smo potpisnica. To što su tada propustili Slovence (Pahora) prisiliti da potpiše i nekakav tajni agreement da nas više ničim neće ucjenjivati na putu u EU, to je na dušu našoj šlampavoj diplomaciji, koja i sada dok je vodi Vesnica, jedno govori , a drugo radi. Naime, tvrdi da ratifilacija nema nikakve veze s bilateralnim sporom oko Ljubljanske banke, a onda naposlijetku kaže kako će u rješenju spora stajati i obaveza Slovenije na ratifikaciju. Tko je tu lud , odnosno tko je kratkog pamćenja, ili misli da puk boluje od kolektivne amnezije.
Sa perfidnim Slovencima samo - ARBITRAZA i SUD ! Uz to, ne mogu ni premijer Milanovic niti ministrica Pusic odlucivati kako i sto ce raditi sa TUDJIM novcima (hrvatskih stedisa zloglasne LJUB), a pogotovo ne poklanjati ga podmuklim ucjenjivacima Slovencima. Ukoliko ne vrate noivac u cjelokupnom iznosu (s kamatama!) stedisama njima ne preostaje nista drugo nego da se nakon ulaska Hrvatske u EU ubace u kuce i stanove Slovenaca na hrvatskom Jadranu. I jos nesto : s bagerima se (opet nakon ulaska u EU!) treba obrusiti najprije na bespravno izgradjene kuce Slovenaca na nasoj morskoj obali.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Netko je tu fulao i šefa i postaju! Naime, ovaj kraj teksta: quote/Ucjenama ništa nije mogla postići ni velika Italija. Ucjenama neće ništa postići ni Slovenija. Pouka i za druge./ quote... Oni su već ucjenama postigli nekoliko stvari u odnosima s RH, od ukidanja ZERP-a za članice EU (što je u suprotnosti s Poveljom OUN) do tzv. polarizacije (bias) arb. sporazuma o razgraničavanju tako da "vuče" na slov. stranu. Rehn II ili ako vam je bliže, ak. Rudolf je kao šef povjerenstva za granice RH (pro bono!) odmah dao ostavku jer je izrekao znamenitu tvrdnju: Mi ne poklanjamo nego dajemo da nam se uzme! Ukratko, "probili" su ucjenama hrv. stranu u pregovoru na najmanje 2 mjesta i kakvo je sad čudo da su krenuli i na anuliranje spora oko Ljubljanske banke - kad znana arapska izreka kaže da ono što se zbilo već dva puta, ima vjerojatnost da će se zbiti i treći put. Pa mi nije jasan taj zaključak teksta da se ucjenama ništa ne postiže - gle, oni su već postigli...