Originalni košarkaški Dream Team nije igrao u Barceloni 1992., nego u Karlovcu 2. lipnja 1964. Ocjena je to mnogobrojnih Karlovčana koji su taj dan gledali legendarni susret na otvorenom, na igralištu u Šancu. Na tom uličnom igralištu Amerikanci su odmjerili snage sa, za tu prigodu formiranom, selekcijom Hrvatske. Upravo to daje posebnost toj utakmici. Do danas je to ostao jedini NBA All Stars streetball susret ikad održan. Mnogi koji su tada gledali utakmicu nisu bili svjesni koga u Šancu gledaju. Ni Karlovčani koji su tada izašli na teren nisu znali protiv koga će igrati.
– Znali smo da ćemo igrati protiv nekih Amerikanaca, no kakve su to zvijezde bile saznali smo tek nakon nekoliko godina, kad smo počeli pratiti televiziju i kad su nam počele stizati informacije o njima. Da je bila riječ o nečemu posebnom govori podatak da su se igrači do terena kroz gledalište morali probijati pet minuta, iako su svlačionice odmah uz igralište. Imali smo osjećaj da na tribine više ni igla ne stane. Prema nekim informacijama u Šanac je moglo stati 2400 ljudi, no tada je gotovo uza svakog gledatelja koji se nalazio na svome mjestu bio još po jedan. Gotovo je nevjerojatan podatak da je na tome malom igralištu utakmicu pratilo više od 4000 gledatelja – rekao je Zlatko Kiseljak koji je tada igrao za karlovački Željezničar.
No, ubrzo su svi saznali da se u NBA igra “neka druga” košarka. Krajnji rezultat 110:64 nije prava slika sraza dvaju sportskih svjetova.
– Kad smo ušli u reket, nismo vidjeli koš, a kamoli da smo imali mogućnost uputiti loptu prema njemu. Njihov razigravač Bob Cousy slobodna bacanja pucao je licem okrenut od koša. Nitko od nas tada nije zakucavao, a tada smo prvi put vidjeli kako Bill Russell to radi, i to tako da mu je lakat bio iznad obruča – prepričao je Kiseljak susret sa slavnim Amerikancima, danas članovima Hall of Fame..
Karlovčani su tada prvi put vidjeli i kako Amerikanci fintiraju držeći loptu u jednoj ruci, a koš su gađali i s vrha tribina.
Čuvenu utakmicu još pamti i Karlovčanin Slobodan Boco Kolaković koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih košarkaša u bivšoj državi.
– Tada to nismo znali, ali kasnije se pričalo da Amerikanci nisu htjeli igrati kad su vidjeli da je teren betonski, a koševi drveni. Ipak, igrali su susret, tijekom kojega sam imao osjećaj da nas mogu pobijediti s prednošću kojom žele. Danas smo puno svjesniji protiv koga smo igrali. Gotovo nevjerojatno zvuči da su na igralište u Karlovac došli i zajedno igrali Bob Pettit, Bill Russell i Oscar Robertson koji su izabrani u najbolju NBA petorku svih vremena. Na trenerskoj klupi bio je Red Auerbach, najbolji i najtrofejniji NBA trener – kaže Kolaković.
Kolaković je dojmove potkrijepio s još nekoliko statističkih podataka:
– Oscar Robertson i danas je najbolji u povijesti na još jednoj listi. Postigao je 181 put “triple-double”. Puno je bolji i od velikog Air Jordana, a u to se vrijeme još nisu brojile blokade i otete lopte. Da su mu i to dodali, rezultat bi bio spektakularan – zaključuje Kolaković.
Iako je tada naša košarka bila daleko iza američke, u godinama koje su slijedile klubovi i reprezentacija počeli su osvajati trofeje i naslove, od balkanskih do europskih, a osvajane su i medalje na Olimpijskim igrama. Karlovac je u to vrijeme bio pravi košarkaški grad, imao je prvoligaša i drugoligaša, a danas je prva liga samo san. U legendarnom Šancu svlačionice nisu u funkciji, a teren koriste tek rekreativci i veteranske momčadi za ljetnu ligu. Nestalo je i entuzijazma zbog kojeg su nekadašnji igrači Željezničara s igrališta najprije lopatama čistili snijeg, a tek onda započinjali s treningom. Iako mnogi koji su s NBA zvijezdama igrali prije 50 godina tvrde da Karlovac i dalje voli košarku, neki tvrde da je to danas druga igra.
– Mi smo tada igrali gotovo bez kontakta. U takvoj igri umijeće i košarkaški talent dolazili su do punog izražaja. Danas se svi tuku. Kad vidim da košarkaš iz usta izvlači gumu poput boksača, jedino mogu zaključiti da to više nije košarka – zaključuje Boco Kolaković.
>> Cedevitaš Nurkić i cibos Šarić ostaju na NBA draftu
A kakve bi koševe te 1964. godine i mogli tada imati, te koje je igralište na otvorenom ikad imalo parkete?