Zdravku Mamiću, Davoru Šuker, Romeu Jozaku, Joeu Šimuniću... Ante Čačić (61) posljednjih je dana naširoko razglabao u svim medijima. Zato je sportski tjednik Max donoseći priču o novom izborniku hrvatske nogometne reprezentacije preskočio te "prožvakane" teme. Najprije smo upitali Čačića na što je najprije pomislio u trenutku kad je imenovan izbornikom?
– Najprije sam pomislio, eto, gotovo je, postao sam izbornik! Osjetio sam neizmjerni ponos i zadovoljstvo, ali i golemu odgovornost! Sve je to trajalo 15-ak dana, pa sam nakon prvotnoga ugodnog iznenađenja nominacijom na kraju zadovoljno odahnuo. Ali, nisam bio šokiran, sjećate se da sam i vama u intervjuu prije dva mjeseca rekao da bi moj jedini normalni trenerski put bio da postanem hrvatski izbornik! Moja je ambicija sad ostvarena, naša reprezentacija predstavlja više od nogometa i velika mi je čast što sam izabran na ovu funkciju – kaže Čačić za sportski tjednik Max!
Jeste li spremni za nova iskušenja?
– Da, jesam. Propitivao sam se i shvatio da mogu to raditi. Dugo sam godina u nogometu, trener sam 29 godina na svim razinama i prepun sam samopouzdanja. Dovoljno sam se ispraksirao da sjednem za upravljač "ferrarija" koji sam dobio u ruke. I siguran sam da taj naš zajednički "ferrari" neću slupati! Trenirao sam devet igrača koje sam pozvao za utakmice s Bugarskom i Maltom, dakle gotovo pola momčadi. Neizmjerno vjerujem toj nadarenoj generaciji naših igrača. Ti dečki imaju poštenje, karakter i opipljivu nogometnu vrijednost, koja ih je i etablirala u najboljim europskim klubovima. To mi i daje jamstvo da ova Hrvatska pripada nogometnom vrhu, te da ćemo otići na Euro u Francuskoj.
A zašto onda ti igrači koji su nositelji igre u velikim klubovima ne igraju tako dobro i za reprezentaciju?
– Vratimo li se u bližu povijest, vidimo da su ti lošiji dani naše nacionalne vrste ciklička pojava. I Slaven Bilić imao je takvih problema u utakmici s Grčkom u Ateni, pa Igor Štimac sa Škotskom u Zagrebu, imun nije bio ni Niko Kovač...Na to pitanje moramo naći odgovor, moramo sve dobro analizirati i otkriti zašto se to događa. A ovako, na brzinu, mogu reći da je iznimno važno ozračje u kojem čovjek živi i radi. Ti naši igrači svakodnevno su u velikim klubovima, igraju pred punim stadionima, u poticajnom ozračju. A kod nas je sve to drukčije, stadioni su u lošem stanju, raspoloženje u državi je antisportsko pa imamo problem s dijelom huligana i sve su to razlozi koji su doveli do lošeg ozračja oko našeg nogometa. I sve je to dovelo do toga da u nacionalnom dresu ti igrači ne daju svoj maksimum.
Kako vratiti pozitivno ozračje? Opet se, protiv Bugara, igra bez publike?
– Vjerujem u karakter igrača! Svjesni su situacije i samo oni mogu riješiti ovaj problem i izvući nas iz teške situacije.
Bit ću kakav sam i bio – svoj
Ni klima oko vašeg izbora nije baš poticajna, štoviše, velik dio medija dočekao vas je "na nož"?
– Šalje se pogrešna poruka ljudima. Imam apsolutnu potporu relevantnih ljudi iz nogometa i sporta. Iskusan sam trener, u Hrvatskoj nisam radio samo u Rijeci i Hajduku. Trenirao sam niz igrača, čak i očeve i sinove (Vrsaljko, Pamić), što govori o mom kontinuitetu! Imam nogometno i trenersko ime, ne postoji nijedan ozbiljan trener u Hrvatskoj koji mi nije poslao poruku potpore, stizale su mi poruke i iz Slovenije, BiH, Srbije... A kod nas se prilikom moga izbora stvorila slika da u Hrvatskoj ništa ne valja, da je sramota raditi! A ja sam primjer ostvarenja hrvatskoga sna, moj primjer govori da se u Hrvatskoj može uspjeti znanjem i poštenim radom!
Vaš je izbor komentirao čak i premijer Zoran Milanović, rekavši da će i vas "smijeniti kao pučkoškolca"...
– Gospodin Milanović sve vrijeme svoga mandata pokazuje neozbiljnost. A za razliku od njega, ja uopće nisam slučajni izbornik.
Kakav ćete pristup imati prema igračima? Nije im se svidio Kovačev "vojnički dril" i željezna disciplina...
– Svaki trener ima svoje metode i o tome ne želim razgovarati. Bit ću svoj, kakav sam uvijek i bio. Dakle, pošten, odan svome poslu i pravedan – dosad su to igrači u svakome klubu prepoznali i nikad nisam imao problema u svlačionici. Vjerujem da ni sad neće biti teškoća. Iznimno je važan odnos trenera i igrača, jer samo ako to funkcionira kako treba, samo onda trener može izvući maksimum od tih igrača – smatra Čačić.
Trener ste 29 godina, međutim sad ste – debitant! Ne mislimo na to da ste sad prvi put izbornik, nego na spoznaju da ste u klubovima, uz jurnjavu za rezultatom, i stvarali igrače, a sad dolazite u svlačionicu punu formiranih i materijalno situiranih igrača, u svlačionicu prepunu zvijezda, u svojevrsno "gnijezdo stršljenova"!
– Skloni smo mistificiranju tih naših igrača. Zašto bi oni trebali biti bauk za mene? Pa bit će mi lakše raditi i stvarati igru prema njihovim već izraženim kapacitetima.
Neopterećen novcem
Koliko vam u ovoj situaciji nedostaje ta igračka karizma?
– Mogu li ja vas upitati zašto to nikad ne pitate Mourinha, ili Wengera, Capella, Sacchija, pa Villasa-Boasa...? Imate primjera koliko hoćete, nije pravilo da veliki igrač mora biti i veliki trener. Uostalom, što znači igračka karizma Modriću ili Rakitiću, pa Mandžukiću, Oliću, koji igraju u najvećim svjetskim klubovima i osvajali su sve trofeje? Tko ima veću igračku karizmu od njih? Zna se koja je uloga trenera u momčadi, pa neću se ja s njima nadigravati – kaže Čačić i nastavlja:
– Na tu temu volim reći da ne moraš najprije biti konj da bi bio veterinar ili džokej. Uglavnom, ne osjećam se hendikepiranim zato što nisam bio veliki igrač, igrao sam nogomet u malom klubu Prigorju iz Markuševca, a u svom sam trenerskom opusu uspješno radio u svim mogućim ligama, uključujući Ligu prvaka i Europsku ligu. Moj je trenerski put do vrha, istina, bio nešto duži, ali razne prepreke koje sam preskakao na toj stazi samo su me očvrsnule i napunile iskustvom, samopouzdanjem i znanjem! Zanimljivo, na Dinamovoj sam klupi bio najstariji debitant nakon Otte Barića, to sam isto sad i na klupi naše reprezentacije!
Sir Alex Ferguson nedavno je rekao da nikad u trenerskoj karijeri nije dopustio da neki igrač u svlačionici bude više plaćen od njega! Vi baš i niste u toj poziciji.
– Ne, ni slučajno! Naši su igrači sjajno plaćeni jer dobro igraju u najbogatijim klubovima i zaslužili su taj novac. Nisam opterećen novcem, zadovoljan sam i sretan čovjek, imam dovoljno za miran i sređen život. U reprezentaciji se ne uhljebljujem, cijeli sam život radio i nemam egzistencijalnih problema. Nije bogat čovjek onaj koji mnogo ima, nego onaj kojem malo treba!
Čačić je primio više od 300 čestitki na mobitel, a izdvojio je ove tri najdraže:
– Jedan mi je slovenski novinar, neću mu spominjati ime, napisao: "Znanje, rad, poštenje i odgovornost postavili su te na mjesto izbornika. Sretno, Ante, neka te dragi Bog čuva"! Nadalje, lijepa je poruka stigla i od predsjednika Lokomotive, sjajnog čovjeka, Tina Doličkog: "Ante, ja vam neću čestitati, jer ni meni nitko nije izrazio sućut što sam ostao bez najboljeg trenera! Ali, kao i uvijek, imate potporu moje malenkosti. Sretno!" Razveselio me i prijatelj i kolega Zlatko Cico Kranjčar, koji mi je napisao: "Čestitam i želim ti od srca mnogo uspjeha za lijepu i ponosnu našu Hrvatsku! Vidimo se na Euru u Francuskoj"!
>> Čačić: Ne morate se bojati, nitko neće imati utjecaj na mene!
>> Ante Čačić: Mamićev je utjecaj precijenjen, nije baš istina da vlada nogometom
