DINAMOVA KRIZA

Cico je prvi trener plavih u Ligi prvaka bez pravog pojačanja

Cico Kranjčar
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
1/9
12.09.2016.
u 16:15

Zoran Mamić prošloga je ljeta izgubio samo Jozu Šimunovića, a dovedeni su mu Rog i Schildenfeld. Ljeto prije prodan je samo Halilović, a dovedeni Machado, Henriquez, Sigali, Eduardo, Pjaca i Vukojević. Zokiju obilje, a kod Cice oskudica. Iako im je njegova trenerska lucidnost, onaj briljantni potez sa Šifom u Salzburgu, priskrbila najmanje 15 milijuna eura

Englezi ovih dana veličaju spektakularne Dinamove izvozne pothvate, nabrajajući cijelu povijest Mamićevih transfera još tamo od 2003. godine. Zamislite kako bi danas Dinamo izgledao da su svi ti igrači na okupu, ističe novinar specijaliziranoga nogometnoga portala Squawka, navodeći imena Ćorluke, Dudua, Modrića, Jedvaja, Vrsaljka...

Iza ugla ga čeka “jureći Vlak”

No zanemarimo načas ovih nekoliko velikana i fokusirajmo se na samo tri imena s popisa koji je toliko fascinirao Engleze: Eduardo (vratar), Marko Pjaca i Marko Rog. Zašto baš taj trojac?

Zato što se nikada, baš nikada nije dogodilo, da Dinamo u ljetnom prijelaznom roku, u predvečerje grupne faze Lige prvaka, odjednom proda takva tri kapitalca, a umjesto njih ne dovede nikoga. Ili nikoga te klase, ni izbliza.

Da, to je, na žalost, Cicino okrutno suočavanje s udarcima sudbine, njegov križ, zbog kojega već sad, nakon šoka protiv Osijeka, kuloari šuškaju ono zlokobno “neće još dugo”.

Dinamo, naime, čeka doista ubitačan nastavak rujna: Lyon (14. 9.), pa Rijeka (18. 9.), pa relaksacija s Velim Vrhom u Kupu (21. 9.) i Lokomotivom u 1. HNL (23. 9.), a na kraju mjeseca ubitačno moćni Juventus (27. 9.).

Zlatko Kranjčar ipak ne može pobjeći od istine da njegov Dinamo uopće ne izgleda dobro i on, ako je objektivan trener, u tim izvedbama ne može pronaći ni natruhu nečega nalik na zadovoljstvo.

Plavi su kašljucali već protiv Vardara, protiv Belupa su bili na rubu poraza, u Salzburgu u prvom dijelu bili potpuno inferiorni, a Osijek ih je do kraja razgolitio. Jedini istinski bljesak bila je pobjeda nad Hajdukom.

No jesu li Cici ipak previsoko podignuli ljestvicu, očekujući da Dinamo nakon dva mjeseca s novim trenerom odmah bude briljantan? Je li realno da on, nakon desetogodišnjeg izbivanja iz europskog klupskog nogometa, u kratkom vremenu bude preporoditelj?

I ne bi li Kranjčar, samo zbog plasmana u LP, trebao imati stabilnu poziciju kao dugoročni Dinamov projekt? A ne da mora strahovati da ga, nakon prvoga sljedećeg poraza, iza ugla opet čeka “jureći Vlak”...

Evo i zašto od Cice ne treba očekivati nova čudesa. Osim Eduarda, Pjace i Roga, Dinamo je ovoga ljeta napustio i Taravel – kao četvrti igrač koji je lani sudjelovao u pobjedi nad Arsenalom. Od pojačanja ozbiljne mogućnosti zasad pokazuje samo Jonas. A on je ipak samo zadnji vezni, tzv. kosilica, igrač bez trunke kreativnosti i ideje.

Neugodna “inicijacija”

Za usporedbu, Zoran Mamić prošloga je ljeta izgubio samo Jozu Šimunovića, a dovedeni su mu Rog i Schildenfeld. Ljeto prije prodan je samo Halilović, a dovedeni Machado, Henriquez, Sigali, Eduardo, Pjaca i Vukojević. Zokiju obilje, a kod Cice oskudica. Iako im je njegova trenerska lucidnost, onaj briljantni potez sa Šifom u Salzburgu, priskrbila najmanje 15 milijuna eura.

I s kim će Zlatko Kranjčar u Ligu prvaka? S vratarom od 18 godina (koji je svjetski talent, ali neće moći izbjeći neugodnu europsku “inicijaciju”, valjda ne poput Kelavine), s kapetanom veznim igračem koji zabija gol svake dvije godine, sa zapanjujuće neproduktivnim špicama, iako je baš na taj problem stalno upozoravao...

Kod legendarnoga Cice svega samo ne spokoja, a za to nigdje njegove krivice. Tako mu Bog pomogao uoči LP-a, kad su ga čak i vlastiti šefovi ostavili na 
cjedilu...

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije