Sredinom veljače Zlatko Kranjčar preuzeo je Al Ahli iz Katara. Kad je dolazio, klub se borio za ostanak u prvoj ligi, a na kraju sezone završio je na petome mjestu (od 14 klubova). Kranjčar je potpisao jednoipolgodišnji ugovor za milijun i pol dolara, vlasnici kluba su zadovoljni i Cico ostaje u Dohi. Ovih je dana u Zagrebu na odmoru...
– Priviknuo sam se na njihov način života. Katar je bogat naftom i plinom, a strahovito mnogo novca vladajuća obitelj Al Thani ulaže u razvoj, u kulturu, sport... Imaju plan razvoja Dohe do 2030. godine! Ulaganjima u sport pokušavaju osvijestiti naciju i uvjeriti svoje ljude da je sport iznimno važan čimbenik u životu – kaže Kranjčar.
Borit će se s Xavijem
Katar ima oko 2,5 milijuna stanovnika, od toga ih u Dohi živi 2,3 milijuna. U prvoj su ligi još neki klubovi iz okolnih gradića, a najduže putovanje na koje je Kranjčar išao sa svojim Al Ahlijem bilo je u mjesto udaljeno oko 100 kilometara. Dovode strance, načelno su orijentirani prema Brazilcima. Tamo su svojedobno bili, primjerice, Guardiola, Batistuta, Nene, Cisse, a donedavno je prvo ime bio Argentinac Lucho Gonzalez (bivši kapetan Porta, koji je Dinamu u Zagrebu zabio gol u Ligi prvaka), sad je to postao Xavi, koji je potpisao za Al Sadd, za godišnju plaću od 3,5 milijuna dolara. A kakva je katarska liga?
– Pet momčadi odskače, a najbolji su klubovi prvak Lekhwiya i drugoplasirani Al Sadd. Prosjek gledatelja je oko 5000 po utakmici, stadioni primaju desetak tisuća ljudi.
Možete li usporediti najbolje katarske klubove s Dinamom?
– Dinamo je korak iznad njih.
Nedostaje li vam Hrvatska?
– Naravno, uvijek mi nedostaje! Ali, još kao igrač navikao sam na nomadski način života. Hrvatski nogomet pratim, razveselio me Dinamov deseti uzastopni naslov prvaka, to je velika čast i veliki uspjeh. Netko će reći da nema adekvatne konkurencije, ali nije za to Dinamo kriv. Očito je da Dinamo ima dobru klupsku politiku, da nije tako, ne bi bilo ni rezultata. A sad se treba fokusirati na Europu, treba pokušati izboriti Ligu prvaka. Vidio sam da je na zadnje tri utakmice bilo oko 40.000 gledatelja i tome se veselim, napravilo se nešto dobro što je publika prepoznala i nadam se da će se navijači vratiti u Maksimir. A ulazak u Ligu prvaka donio bi pune tribine, jer u cijeloj je toj priči rezultat ipak najvažniji. I zato su ona dva kiksa s bečkom Austrijom i Aalborgom bila nedopustiva.
Zašto se to dogodilo?
– Ne mogu ja o tome govoriti, daleko sam od kluba. Tko zna, možda su suparnici bili olako shvaćeni.
Osuđujem svastiku
Imate li u svojim razmišljanjima viziju povratka u Dinamo?
– Imam, sigurno da imam, pa Dinamo je klub mog života. Ali, da bi se to ostvarilo, potrebna je i želja s druge strane...
Kakav je vaš odnos sa Zdravkom Mamićem?
– Korektan, normalan, iako postoji određena distanca. Kad se susretnemo, uredno se pozdravimo. I ne bi mi bio problem raditi s njim, Zdravko je izvršni predsjednik kluba, ima svoj dio posla, a trener ima svoj. Uvijek sam, dakle, otvoren za povratak u Dinamo, ali jasno je da se moraju poklopiti neke potankosti.
Kako ocjenjujete nastupe hrvatske reprezentacije?
– Drago mi je da smo praktički već izborili nastup na EP-u.
Nažalost, ipak to ovisi o Uefi, o kazni koju će izreći 16. srpnja. A kakav je vaš stav o svastici na poljudskom travnjaku?
– Naravno da osuđujem taj čin, ali mnogo je toga nejasno. Čudno je da još nije pronađen krivac. To je svakako bila diverzija protiv HNS-a, koja nema baš nikakvog opravdanja, to se nije smjelo dogoditi – zaključio je Kranjčar.
>>Kranjčar: S nogometnog vrha ga je izgurao Bale, igrač od 100 mil. eura
