Kako predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera Bog baš nije obdario smislom za humor, niti jednoga trenutka nismo posumnjali kako je najava da će hrvatska reprezentacija igrati prijateljsku utakmicu protiv San Marina bila prvotravanjska zafrkancija.
Na Karibe uoči SP-a u Rusiji?
Da, ozbiljno je, i službeno: vatreni, 18. selekcija sa svjetske-rang liste, i možda jedan od pritajenih favorita EP-a, generalnu probu za kontinentalnu smotru imat će protiv 198. selekcije svijeta! Zamislite, bolje plasiranu reprezentaciju od San Marina ima čak i karipsko otočje Turks i Caicos, koje također uživa Šukerovu naklonost. Eto ideje, možda ćemo na Karibima jednoga dana brusiti formu za SP u Rusiji.
No, vratimo se malenome San Marinu i pokušajmo proniknuti u razloge takve strateške Čačićeve i Šukerove odluke. Prvo i temeljno pravilo glasi: što jeftinije, to pogodnije. Dakle, Savez ne želi ulaziti u nepotrebne troškove pregovarajući s velikim svjetskim reprezentacijama. Za svaku iz svjetskih top 10, želimo li je vidjeti u svojem dvorištu, treba izdvojiti od nekoliko stotina tisuća do milijun eura, što je preveliko opterećenje za blagajnu HNS-a.
Među ostalim, zato što bi se takva utakmica vjerojatno trebala igrati u Zagrebu, a ovdje vlada izrazito nepovoljna klima prema Savezu i nemoguće je napuniti stadion.
Iz pozicije izbornika ovo je također razumna strateška odrednica jer postoji realna opasnost da nas jači protivnik grubo prizemlji (na slabosti Čačićeve koncepcije ukazali su Izraelci), pa nam razori dobru, pobjedničku atmosferu. Usto, i izbornikovu savršenu statistiku kojom će se busati prije EP-a. Ante će prije Turske, ne sumnjate valjda, imati dvoznamenkastu gol-razliku u plusu.
A kako će onda naš izbornik znati gdje škripi i škripi li uopće njegov “united” uoči Europskog prvenstva?, pitat ćete se vjerojatno iščekujući sudbonosni sudar s Turcima u Parizu. A zašto bismo to i morali saznati, pa da nam se nacija nepotrebno zabrine, reagirat će smrtno ozbiljno šef stožera vatrenih, koji svako dovođenje u pitanje svojih briljantnih zamisli dočekuje na nož.
Možda se pitate i gdje će biti Turci dok se mi budemo hrvali s Iranom i San Marinom? Oni će 22. svibnja, bez kompleksa, sparirati Englezima na Wembleyju, očito smatrajući kako im i eventualni poraz može samo biti od koristi. Da ne govorimo kako bi, euforični kakvi jesu, poletjeli u slučaju da šokiraju Albion.
Česi dvije završne priredbe uoči EP-a imaju protiv Rusije i Južne Koreje, a Španjolci protiv BiH, Južne Koreje i Gruzije. Sve protivnici neusporedivo zahtjevniji od Šukerovih prijatelja amatera.
Kad smo već kod njih, simpatični momci s Apenina odredili su si lagani ritam od jedne prijateljske utakmice godišnje. Od 2011. godine igrali su samo protiv Rumunjske, Malte, Italije, Albanije i Lihtenštajna, i dakako od svih su poraženi.
Barem će izbjeći ozljede
San Marino je daleko i ispod razine našeg drugoligaškoga lidera Šibenika, koji su vatreni baš mogli nagraditi za prvoligašku promociju i spustiti se do Šubićevca. Tamo bi imali veći spektakl od planiranoga na Rujevici.
Na kraju, iza odluke o San Marinu možda stoji i određena doza izbornikova straha od eventualnih ozljeda glavnih aktera. Sjetimo se, Bilić je 2012. godine u Oslu, uoči EP-a, ostao bez Ivice Olića, a Niko Kovač u srazu s Australcima u Brazilu bez Danijela Pranjića. Za San Marino barem znamo da neće protiv Hrvatske igrati na nož, pa će jedina prijetnja narušavanju idile u našemu taboru biti ako Čačić odluči Lovrena poslati na zagrijavanje.
>>Čačić ide Ćirinim i bira nogometne patuljke. Nisu li to preslabi suparnici, Ante?!
