Šahtar je ‘razbijao’ Anderlecht u prvoj utakmici osmine finala Europske lige, s Eduardom i Srnom u sastavu imao je 2:0 i činilo se da će lako osigurati prolaz i prije uzvratne utakmice. No, onda su primili pogodak i sve je postalo vrlo upitno, 2:1 je bio rezultat koji bi za uzvrat u Bruxellesu Anderlechtu bio još kako dobar.
Zaprešić mu je puno pomogao
No, onda se pojavio Fox in the Box, kako su Englezi, pa i Arsene Wenger, zvali Eduarda da Silvu. U 79. minuti glavom je od prečke poslao loptu iza leđa belgijskom vrataru i donio veselje treneru Mircei Lucescuu, koji je imao “nos”i ostavio Dudua gotovo do samog kraja, izvadio ga je tek u 88. minuti da bi dobio pljesak navijača.
Eduardo je 25. veljače proslavio 33. rođendan, ali godine mu još ne smetaju, golgeterski osjećaj i dalje stanuje u njemu. I tako već godinama, još otkako je iz Dinama otišao na posudbu u zaprešićki Inter (Inker). Dakle, 14 godina taj napadač zabija, osim u jednoj godini, onoj u kojoj se oporavljao od loma noge, ozljede koju mu je u veljači 2008. nanio Martin Taylor.
Eduardo je u Dinamo došao kao dijete, Dinamo ga je “snimio” kad je imao 15 godina.
– Da ne ispadne da sam ja najpametniji, kod Eduarda su svi vidjeli da je riječ o pravom igraču, svi treneri su to vidjeli, Đuro Bago, Džemal Mustedanagić... No te 1999. predsjednik Canjuga, direktor Novosel i ostali iz uprave kluba tražili su da ja kao direktor omladinske škole Dinama odlučim treba li platiti 150.000 dolara za njega. Jer, Dinamo dotad nije plaćao odštete za mlade igrače. Rijetko je Dinamo imao takve strijelce, a Dudu je specifičan, Brazilac je, i prvi je stranac koji se apsolutno prilagodio, koji je potpuno prihvaćen i u klubu i u gradu – prisjetio se Ilija Lončarević.
Na sreću, rekao je – da, Eduardo je stigao i razvijao se.
– Išlo je to malo sporije kod njega, debitirao je tek u 19. godini u proljeće 2002. u Šibeniku. I onda je krenuo, pogotovu od posudbe u Interu, to je izuzetno koristilo i njemu i zaprešićkom klubu – dodao je Lončarević.
U 15 utakmica za Inter u toj je polusezoni zabio deset golova. I onda se vratio u Dinamo gdje je nastavio zabijati. U sezoni 2005./06. zabio je 20 golova, bio je iza Ivana Bošnjaka drugi strijelac lige, bio je najbolji igrač Dinama, ali ga Zlatko Kranjčar nije poveo na Svjetsko prvenstvo.
Koliko je pogriješio, Eduardo mu je pokazao sljedeće sezone kad je zabio 34 pogotka, najviše u povijesti naše lige, a teško je očekivati da će ga netko tako brzo (hoće li i ikada) skinuti s prijestolja. Na sreću, onda je novi izbornik Slaven Bilić prepoznao Eduarda. I u reprezentaciji je skupio 64 utakmice i zabio 29 golova.
Eduardo se u srpnju 2007. preselio u Arsenal, trebalo mu je vremena za adaptaciju, a kad je počeo zabijati, kad je dobio nadimak Fox in the Box, dogodio se taj Martin Taylor, operacija i dugi oporavak.
– Uvjeren sam da je Eduardo mogao u svojoj karijeri napraviti još više da nije bilo tog loma noge. Još je bio mlad, trebao mu je pravi zamah i, baš kad je taj zamah krenuo, prekinut je ozljedom – procijenio je iskusni Lončarević.
Nakon oporavka Eduardo je igrao u Arsenalu, no na kraju je upisao 41 utakmicu uz sedam pogodaka, a onda se 2010. preselio u Šahtar, u kojem je bio do 2014. Nakon toga si je ispunio želju i zaigrao u svom Brazilu, u Flamengu, da bi se onda vratio u Ukrajinu.
Zabijat će on i dalje
U novom mandatu u Šahtaru u 24 utakmice postigao je deset pogodaka, ali igrao je samo 940 minuta, prosjek od 94 minute za pogodak je svjetska razina.
Eduardo je pokazao da je čovjek kojeg treba pričekati, dati mu minutažu, jer će zabiti, kao što je zabio u četvrtak Anderlechtu.
– Zabijat će Eduardo i dalje, doduše sad već više ovisi o fizičkom stanju s obzirom na to da su mu 33 godine. To ovisi o njemu, kod svakoga je to individualno, ali da će uvijek biti pravi strijelac, nije sporno – zaključio je Lončarević.
>> Eduardo: Konačni dogovor s Mamićem je blizu, ali ne vraćam se u Dinamo
U najgorem trenutku? A kad je pravi trenutak..