Jurica Vranješ, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, jedan je od najboljih prijatelja Ivana Klasnića koji trenutačno ima problema jer mu je treći put u deset godina potrebna transplantacija bubrega. Njih su se dvojica zbližila kada su četiri sezone zajedno igrala za njemački prvoligaš Werder iz Bremena, a zajedno su igrali i u dresu hrvatske nogometne reprezentacije.
– S Ivanom se čujem gotovo svaki dan, ponekad i dvaput. Ova njegova situacija nije od jučer. To traje već mjesecima, ali on i njegova obitelj tek su ovih dana s tim izašli u javnost – istaknuo je Jurica.
Dosadno mu u krevetu
Kako se Ivan sada osjeća?
– Pa dobro. On to najbolje podnosi u odnosu na svoje najbliže. Psihički je dosta jak. Cijela ga ta situacija s čekanjem donora muči, ali ne sumnja da će se to dogoditi. Prema nekim informacijama, mogao bi uskoro na novu operaciju premda o takvim intimnim stvarima ne razgovaramo. Čak ga nisam htio ni pitati koji je na redu na listi onih kojima treba bubreg – istaknuo je Jurica Vranješ.
Što mu je najteže?
– Odlasci na dijalize triput tjedno. Znate, on je cijeli život naviknuo biti u pokretu, a sada mora triput tjedno ležati u krevetu po pet-šest sati. Kaže da mu je to veliki problem jer mu je dosadno u krevetu, ali iz te kože ne može. Odlazi u bolnicu u Hamburg gdje radi njegov liječnik tako da s te strane nema nikakve bojazni da bi se situacija mogla naglo pogoršati. Iskreno, mediji su to malo previše izdramatizirali. Nije to tako strašna situacija. Sve je za sada pod kontrolom – kaže njegov bivši suigrač.
Posljednji su se put vidjeli prije desetak dana.
– Često sam u Njemačkoj i obavezno se nađemo. Djeluje mi dobro, samo ga malo nervira to iščekivanje. Vidjeli smo se i ovo ljeto kada je ljetovao u Baškoj Vodi – rekao je Vranješ.
Kao jučer sjeća se 2007. godine kada su Klasniću otkazali bubrezi.
– Te noći sjećat ću se dok sam živ. Bili smo cimeri u Werderu. Bili smo tu večer u karanteni jer smo dan poslije igrali u Bremenu utakmicu Lige prvaka protiv milanskog Intera. Ivan cijelu noć nije mogao spavati jer ga je bolio trbuh. Rano ujutro bolovi su bili tako jaki da je morao u bolnicu. Klupski liječnici prvo su mislili da je problem sa slijepim crijevom. No, kada su napravljene detaljne snimke, vidjelo se da su problem bubrezi – rekao je Vranješ.
Ivan Klasnić tog je dana hitno operiran te mu je transplantiran majčin bubreg. Kako je Ivanov organizam odbacio majčin bubreg, obavljena je druga operacija, kada je donor bio njegov otac.
Podrška i od Rakitića
Od završetak igračke karijere Vranješ i Klasnić i poslovno surađuju.
– I jedan i drugi pratimo mlade igrače i, kada vidimo nekog dobrog, preporučujemo ih jakim njemačkim klubovima. Ivan je vrlo cijenjen u Werderu i St. Pauliju, klubovima u kojima je igrao, i njegova riječ tamo se jako poštuje – rekao je Vranješ koji se trenutačno nalazi u Istri gdje prati Croatia cup na kojem igraju europske reprezentacije do 17 godina.
– Baš sam u Novigradu gledao utakmicu Grčke i Njemačke (3:2, op. p.). Iskreno, nisam vidio nijednog dobrog igrača. Jako me čudi da jedna Njemačka, koja je poznata kao nogometna nacija, nema nijednog igrača ovog uzrasta koji bi mi zapeo za oko. I ne samo meni. Bili su sa mnom i skauti Borussije, Dortmunda i Kolna i također se slažu sa mnom – zaključio je Jurica Vranješ.
Ljubo Sučić Johnny bio je s Klasnićem na svadbi 12. kolovoza kada im se ženio zajednički prijatelj u Kaštel Novom.
– Jučer sam kratko razgovarao s Ivanom koji je optimist. Čuo sam se i s Ivanom Rakitićem koji mi je rekao da će uskoro nazvati Ivana kako bi mu kao i brojni drugi prijatelji dao podršku. Ivan je u hrvatskoj reprezentaciji bio stalni cimer s Rakitićem – istaknuo je Ljubo Sučić.
Ivanu želim sve najbolje, jer znam kako ovo nije baš tako bezopasno. Otpornost organizma jako je oslabljena zbog godina primanja imunosupresivne terapije, a u bolnici ima najviše bakterija otpornih na sve antibiotike. Zato je svaki odlazak na dijalizu odredjeni rizik.. Baš sam prije nekoliko dana čuo za tragičan slučaj jedne kolegice, koji se dosta podudara s ovim Ivana Klasnića, samo ona nije uspjela dočekati novu transplataciju, nego je umrla od sepse sa 36 godina.