Kad je ugledna fundacija najveće europske nagrade Mies van der Rohe
objavila da je među 340 projekata najbolja zgrada norveške
Narodne opere i baleta u Oslu arhitektonskoga tima Snohetta (autori
nove knjižnice u Aleksandriji), a da je mladi hrvatski Studio UP
arhitekata Lee Pelivan i Tome Plejića najbolje projektirao novu
gimnaziju “Fran Galović” u Koprivnici, tog su dana
Lea i Toma dobili poziv da sudjeluju u radu žirija natječaja Europan.
Dobar glas daleko se čuje! Međunarodni žiri te prestižne nagrade koja
će dobitnicima biti uručena na svečanosti u Barceloni 28. svibnja ima
pravo dodijeliti samo jednu nagradu, a i pohvaliti tek jedan projekt
arhitektonskoga tima za koji misli da svijetu donosi nove ideje i
prikladno funkcionalno promišljanje arhitekture.
Tako su hrvatski arhitekti pobijedili svoje kolege iz zemalja u kojima
arhitekturu i urbanizam cijene mnogo više nego kod nas, gdje
su proračuni ogromni i gdje se kuće kreiraju kako bi dale
najviši standard svojoj sredini! Zato ovih dana slike
koprivničke gimnazije objavljuju brojni tiskani i elektronski mediji, a
o Studiju UP izvještava stručnu javnost i britanski tjednik
WAN Review hvaleći njegov pristup u kreiranju srednjoškolske
zgrade s pripadajućom sportskom dvoranom koja je u funkciji od 2007.
godine. S europskim pobjednicima bili smo u njihovu radnom prostoru u
Zagrebu, uz maketu koprivničke Gimnazije (na slici) koja je prvu
nagradu dobila još 2003. kad je bila u “papirnatoj
formi”. Arhitektica Lea Pelivan (rođena u Splitu 1976.) i
Toma Plejić (rođen u Rijeci 1977.) diplomirali su 2001. na zagrebačkom
Arhitektonskom fakultetu, a Studio UP pokrenuli su 2003. godine.
Što im znači ta europska nagrada?
GOLI OTOK Ozloglašeni otok na kojemu su
komunisti zlostavljali neistomišljenike arhitekti vide kao
mjesto memorije
Hrvatska među 40 najboljih
– Ta nam nagrada znači jako puno, no isto tako mislimo da za
našu struku i šire znači još
više – potvrdu da pripadamo europskom kulturnom
kontekstu i da smo u njemu priznati. Podsjetimo se činjenice da je to
tek drugi put da je Hrvatska dobila mogućnost sudjelovanja u Mies van
der Rohe Award. Nevjerojatno je već da je netko iz Hrvatske
uvršten u selekciju najboljih 40 europskih zgrada, a to se,
evo, ponavlja već drugu godinu. Na prethodnoj selekciji bile su to
zadarske Morske orgulje arhitekta Nikole Bašića i
škola na Krku arhitekata Idisa Turata i Saše
Randića, ove godine je uspjeh potvrđen Dječjim vrtićem
Njirić+arhitekata i našim projektom Gimnazije u Koprivnici.
Ni najoptimističniji među nama nisu se nadali nagradi –
tumači Lea Pelivan. Uspoređujući zgradu opere u Oslu i koprivničku
Gimnaziju koja uza zgradu ima na tlu ispisane oznake
46°09'N/16°50E geografskog položaja, Lea Pelivan kaže
kako je međunarodni žiri sebi dao zadatak da nađe projekte mimo
arhitektonskoga zadatka koji mi zovemo građevni program, te ocijeni i
vrednuje nekakvu njihovu dodatnu kvalitetu. Zato je izabran taj nagnuti
krov Opere koji sigurno nije bio zadan, a on je postao urbana javna
ploha koja se kontinuirano koristi 24 sata, a u drugi plan stavio je
operne izvedbe u dvorani, koje se održavaju jedanput ili dvaput dnevno.
Slično je i kod nas, jer je riječ o prvom projektu koji je u Hrvatskoj
rađen po principu javno-privatnoga partnerstva, a Koprivnica je imala
ambiciju napraviti jedan dom za cijeli grad. U tom prostoru ujutro
borave gimnazijalci, popodne dolaze sportski klubovi i održavaju se
gradski događaji, tako da se dvorana koristi kao natkriveni gradski
vrt. To izvrsno funkcionira uz mentalitet mirnih Podravaca, iako im je
prvi susret sa zgradom vjerojatno bio šok jer su
došli iz jedne supstandardne situacije u kojoj su bili
prije. Oba nagrađena projekta ne bave se klasičnim zadatkom (fasada,
proporcije, boje), već se slavi događaj u prostoru koji je platforma za
sve ono što se u njemu može odigrati.
Između Oluje i pada Twinsa
Kad se iznose podaci iz “životopisa” Studija UP,
često se navodi kako su upisali studij arhitekture nakon Oluje, a
završili s padom Twinsa.
– Mislimo da je bitno stvoriti vremenski okvir
našega djelovanja. Ta dva događaja, iz naše
percepcije, imala su ogroman globalno-lokalni utjecaj. Pitate se: Kako
stvarati u svijetu “nestabilnih slika”? Koja je
nova uloga arhitekture? Dok stvarate – djelujete,
pokušavate naći odgovor na ta i slična pitanja,
revalorizirate neke dobro poznate vrijednosti i oblikujete nove.
Uzbudljivo je. Svaki projekt je svijet za sebe, a svi skupa dijelovi su
jednog univerzuma – kaže Toma Plejić.
ARENA ZAGREB Studio UP zamislio je zgradu kao kružnu građevinu s kosim
ulaznim trgom i vertikalom
Na pitanje označava li ime njihova Studija UP, među ostalim, i Urban
Planing, kažu da ne znači, ali može biti. Susreli su se s raznim
tumačenjima, trebali bi ih sve zapisivati. Studio UP za njih označava
prostor u kojem se marljivo i strastveno radi, u ozračju radionice. To
je Studio UP! Više životni stil nego d.o.o.
Još je 2006. godine kao selektor Zagrebačkoga salona koji je
te godine bio posvećen arhitekturi, španjolski arhitekt
Manuel Gausa rekao da u Hrvatskoj vidi pravu ekspanziju nove
arhitekture koju predvode upravo mladi hrvatski arhitekti. Kasnije su
brojni drugi urednici stranih stručnih publikacija s velikim zanimanjem
posvetili medijski prostor hrvatskoj arhitekturi. A sve je počelo s
Programom poticajne stanogradnje koji je na malom broju stambenih
građevina dao mogućnost mladim arhitektima da se dokažu. Rezultat je
bio iznenađujuće dobar, kažu arhitekti Studija UP. Tih nekoliko
stambenih zgrada postalo je zaštitni znak POS-a. Nakon toga
je krenuo i val otvorenih arhitektonskih javnih natječaja, na kojima su
mogli sudjelovati mladi arhitekti. Tako su i Pelivan/Plejić postali dio
tog vala. Slažu se s time da mladi kad im se pruži mogućnost i dođu do
posla, daju sve od sebe.
Koprivnica vjeruje mladima
Kako se dogodilo da je projektiranje koprivničke Gimnazije povjereno
mladim arhitektima koji su zapravo bili bez iskustva s takvim gradnjama?
– To je više pitanje za stručni žiri koji je
odabrao rješenje. Natječaj je bio anoniman, a poslije
natječaja treba puno međusobnog povjerenja. Mislim da smo mi dobili
puno povjerenje od gradskih vlasi na čelu s mladim gradonačelnikom,
profesorom Zvonimirom Mršićem. Postoji niz sličnih situacija
u svijetu, s više pozitivnih nego negativnih rezultata:
primjerice Centar Pompidou u Parizu, u trenutku kad je sagrađen bio je
šokantan za 95 posto Parižana, a danas je uz Eiffelov toranj
jedan od glavnih zaštitnih znakova grada. Što se
tiče iskustva, nedostatak iskustva stimulira vas da budete oprezni i da
sve preispitujete, danas se stvari brzo mijenjaju, propisi, materijali,
postupci… Iskustvo se stalno mijenja, nije smrznuto u
vremenu i prostoru. Možda je presudnija sposobnost logičnog
razmišljanja i komunikativnost – kaže Lea Pelivan.
Među aktualnim projektima, arhitekti ističu da dovršavaju
poslovno-stambenu zgradu P10 u Splitu. U suradnji s Ivanom Franke i
Silvijom Vujičićem rade na poslovnoj građevini Spectator grupe u
Radničkoj ulici u Zagrebu koja će biti sagrađena do kraja godine.
Projektiraju poslovni toranj s gradskim sadržajima Spalato Business
Tower, a nastavit će rad na zgradi HZZO-a u Zagrebu i poslovno-stambeni
sklop zgrada u bedemu Contarini u Splitu. Sudjeluju i na nizu
arhitektonskih natječaja.
STUDIO UP Arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić kažu da je sve počelo projektom poticane stanogradnje koja je dala šansu mladima u stvaranju kvalitete