Neman društvenih promjena svojim ubojitim repom najprije dohvati novinare. Prema knjizi Bože Novaka “Hrvatsko novinarstvo u 20. st.”, tako je bilo 1918., kad je s proglašenjem nove države počeo i žestoki progon hrvatskog novinarstva. Tako je bilo i u doba uvođenja diktature 1929., kada se represivni državni aparat umjesto cenzorskim škarama za podrezivanje novinarskih sloboda počeo služiti metalnim motkama za razbijanje novinarskih glava. Tako je bilo i 1941., kada su iz novinarstva u NDH – i iz redakcija i iz staleškog društva (a mnogi i iz života) – izbačeni svi “nearijevci”. Tako je bilo i 1945., kada su iz novinarstva morali otići (mnogi i u smrt) praktički svi koji su u njemu bili prije 1945. Tako je bilo i u danima sloma Hrvatskog proljeća 1971., kada je u novinarstvu i tadašnjem Društvu novinara provedena “politička diferencijacija”, operacija u mnogočemu nalik na obračune s novinarima iz 1941. i 1945., ovaj put, srećom, bez smrtnih ishoda. Za sve spomenute (i mnoge nespomenute) obračune s novinarima karakteristično je da ih je provodila nova vlast. Sudjelovali su u njima i sami novinari, no njihovi inspiratori i organizatori bili su vlastodršci.
Donekle je drugačije možda bilo samo 1972., kada su u napadima na “hrvatske nacionaliste” među novinarima, osobito u staleškom novinarskom društvu, znatniju ulogu odigrali sami novinari. Iza tih napada, kaže Novak, stajali su ideološko-politički, ali i karijeristički razlozi. No, ipak je to samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Koje je vrijedilo sve do ovih dana, kada su posao obračuna s nepodobnim novinarima otvoreno počeli preuzimati sami novinari. Oni postadoše i policajci, i istražitelji, i tužitelji, i suci, a, po svemu sudeći, ne bi im bila mrska ni služba zatvorskih čuvara, ako bi u ćelijama mogli gledati svoje omražene kolege.
Zasad je najaktivnija skupina novinara-progonitelja na HTV-u, koju, ironije li, predvodi baš predsjednica ogranka Hrvatskog novinarskog društva! Zbog svojevrsnog unikuma, vrijedi spomenuti imena njezinih najagilnijih pripadnika: Elizabeta Gojan, Sanja Mikleušević-Pavić, Goran Rotim, Denis Latin, Robert Zuber, Maja Sever. Ta je grupa, čim je osjetila miris skorih promjena vlasti, obnovivši stare sukobe, do kraja zaoštrila napade na kolege koje – iz političkih, ali više karijerističkih razloga – doživljava kao prijetnju. Nakon što su puštene glasine o korupciji napadnutih – među kojima je na prvome mjestu veteranka Hloverka Novak-Srzić, jedna od rijetkih novinarki HTV-a kojoj za vođenje emisija s mnogo gostiju ne treba nikakva ploča s papirima, ni skriveni ekran s tekstom iza kamere – iste su glasine uzete kao ključni dokazi. U zemlji u kojoj potpredsjednikom vlade postaje osoba kojoj se sudi za dvostruko ubojstvo iz nehaja (i neka postaje, ima sva ljudska i građanska prava!), uglednu se novinarku nastoji baciti na ulicu zbog navodnog sukoba interesa, “bliskog prijateljstva” i sličnih trač-pakosti.
Kad su se vlasti obračunavale s novinarima, obračun je bio okrutan, kad se u to upuste sami novinari, on je i okrutan i odvratan.
Oni postadoše i policajci, i istražitelji, i tužitelji, i suci, a, po svemu sudeći, ne bi im bila mrska ni služba zatvorskih čuvara ..... ... Ja bi prvi stao u sluzbu zatvorskog cuvara kad bi znao da si ti Josipepe zajedno sa Desporom u celiji... FUJ!.