Događa mi se u posljednje vrijeme da na stranicama novina, češće nego prije, uhvatim priču u kojoj mi nedostaje tzv. druga strana. Samo da podsjetim: zlatno je novinarsko pravilo da svaka priča ne vijest, izvještaj ili komentar, na primjer mora imati zastupljene obje strane, a katkad je dobra i treća, neutralna.
Pročitala sam prošlog tjedna temu o stanovima u MORH-u s naslovom "Popis 20 dužnosnika vojna tajna" u sklopu koje je bila i bilješka novinara Vanje Moskaljova kako iz odjela za odnose s javnošću na vrlo konkretna pitanja dobiva "zamagljene" odgovore. U zagrebačkoj rubrici, pak, čitam o nezadovoljstvu građana nezaštićenim pružnim prijelazima u Brdovcu, zbog kojih je u posljednjih deset godina poginulo sedmero ljudi.
Što o tome kažu u HŽ-u, međutim, ni slova, tek napomena kako će glasnogovornica HŽ-ovu stranu dati naknadno. Sutradan je na šest adresa u Večernjaku, od predsjednika uprave pa naniže, stiglo reagiranje iz HŽ-a u kojem, među ostalim, stoji kako su odgovorili istoga dana u 15.19 sati. Imam u rukama i taj odgovor s naslovom "Željezničko-cestovni prijelazi" (Varaždin, 12. prosinca 2006.), koji sadrži statističke podatke za cijelu zemlju, a tek nešto podrobnije o varaždinskom području i o pruzi Knin Split. O Brdovcu ni riječi.
Komunikolozi poučavaju da glasnogovornici trebaju objektivno i istinito obavještavati javnost o djelovanju institucije koju predstavljaju. Međutim, naši, a i mnogi drugi primjeri govore da su glasnogovornici danas preuzeli uloge koje im nisu namijenjene. Postali su prodavači magle, "kineski zidovi", neki su tjelesni čuvari, a neki "za gazdu" čak i lažu. Večernjakovi novinari mi kažu da nekad lakše dođu do ministra nego do glasnogovornika, ali i hvale neke glasnogovornike. Uglavnom su to bivši novinari koji dobro poznaju proces rada. Svjesni su da su između čekića i nakovnja pa promptno objašnjavaju poteze svog poslodavca jer znaju da je pravodobna, premda i polovična informacija vrednija od detaljne, ali zakasnjele. Oni drugi traže pisana pitanja i neki tek nakon 15 dana! daju pisane odgovore. Kao da su novine almanah.
Imam obvezu, čitatelja radi, upozoriti na takav način komunikacije nekih glasnogovornika jer podcjenjuju i novinare i čitatelje. Novinari će se snaći mimo njih, a čitatelji će kazniti njihove poslodavce ili kao potrošači ili kao birači. Posljedice će snositi glasnogovornici.
