Sav teret teškoća s kojima su se nosili policija i zastupnici optužbe u postupku za likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića objavom presude na sebe je preuzelo sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Ivanom Kršul. Potpisnik ovih redaka uoči početka suđenja u “procesu stoljeća” već je pisao kako su očekivanja javnosti velika te da je riječ o slučaju u kojem državni aparat može malo dobiti, a mnogo izgubiti. Već danas vjerojatno ćemo tomu svjedočiti, jer zločinačka organizacija nije dokazana pa se “upućeni” puk pita gdje je onda ima, neki kojima su mediji davali veliko značenje relativno su i “dobro prošli” te nam nije odgovoreno na najvažnije – tko je naručitelj.
Rijetki su veliki procesi koji tek na glavnoj raspravi ponude odgovore na ključna pitanja, pa nam ni ovaj sudski postupak nije odgovorio na najvažnije – zašto su Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni. Taj bi odgovor istražitelje odveo i do naručitelja. Konačno, najobjektivniji i najupućeniji poznavatelj tog opsežnog slučaja, a to je sutkinja Ivana Kršul, i sama je obrazložila kako taj odgovor zna Slobodan Đurović. Ako je uistinu tako, što će još prosuditi viši sud, kazna od 15 godina zatvora, bez obzira na njegovu dob (56 godina), i dalje je blaža od moguće kazne koja bi ga snašla ako progovori, odnosno ako prekrši zakon časti koji i u najtežim okolnostima kod nekih preteže i nad kaznenim zakonima.
Motivacija za iskorak u ovakvim kapitalnim kaznenim djelima, koji su predmet zaokupljenosti ne samo cijele nacije već i nekoliko susjednih zemalja, mora biti iznimna, iznad uobičajenih životnih okolnosti. Nepravomoćna kazna izrečena u Zagrebu u odnosu na onoga tko bi mogao znati tko su naručitelji definitivno nema tu motivacijsku težinu, ali to nije ni smisao sudskih presuda. Svaka osuda koja bi sadržavala ucjenu bila bi nepravda prema optuženiku koja se ne može pravdati ni najvišim društvenim ciljevima.
Suci imaju pred sobom sudski spis, optužbu i obranu te je njihovo da utvrde je li dokazano ono što se tvrdi u optužnici i ako jest kakvu to sankciju zaslužuje. I ovdje primarni cilj sudskog vijeća nije bio otkriti tko su naručitelji, to je posao onih koji imaju adekvatne mogućnosti za traženje takvih odgovora. Posao sudaca bio je “samo” da odgovore jesu li optuženici krivi ili nisu. Štoviše, ime naručitelja optuženima za egzekuciju i sudioništvo čak i ne bi osobno pomoglo niti bi utjecalo na težinu kazne. Osim u slučaju da sami otkriju njegovo ime. U tom smislu, izrečene kazne mogu posredno “pomoći” optuženima koji kontempliraju svoju poziciju na beogradskom dijelu suđenja za likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića, dakako, ako im je ime poznato, da ga otkriju ako imaju hrabrosti i motiva.
Dakle, otkriće naručitelja u rukama je “više sile”. Ni u ostalom dijelu presuda ne donosi ništa novo od onoga što je javnost očekivala. Obrana je djelomično bila u pravu da je medijski prostor bio zatrovan kršenjem presumpcije nevinosti pa je i potpisnik ovih redaka i sam uoči suđenja pisao kako tužitelji imaju težak posao jer moraju dokazati ono što je u dijelu javnosti već dokazano. Taj teret sudsko je vijeće “očekivanom” osuđujućom presudom preuzelo na sebe. Dakako, odvjetnici optuženih, prebacujući raspravu o dokazima s činjenica na politiku i medije, prekoračili su granice tvrdnjama o neobjektivnim izvještajima sa suđenja. I to je bio dio predstave za javnost i optuženike, no u žalbenom postupku morat će se baviti okolnostima o kojima je dio medija vjerodostojno izvještavao. Bez obzira na sva očekivanja i prijepore, zasad se veličina ovoga procesa očituje u tome što je protekao sigurnosno besprijekorno te što su sposobnost i volja državnog aparata da se suoči i s najtežim oblicima ugroze temeljnih demokratskih vrijednosti prošle prvu provjeru.
Ako je pak netko bio žrtva medija, onda je to bila upravo sutkinja Ivana Kršul, razapinjana zbog objave famozne SMS korespondencije, čiju su dokaznu i medijsku vrijednost propitivali ponajviše oni koji su tim SMS-ovima bili i pogođeni, iako su se nerijetko i sami koristili sličnim dokaznim i medijskim sredstvima.
Ova presuda je vic. Ispada da su ta dva covjeka ubijena bez veze,tek onako da ih nema. Na narodu je da razmislja sto se to dogodilo.Sto bi se sud time bavio ili nedajboze,drzavno odvjetnistvo. Mislim da ce EU bit presretann kad nas ovako \"sposobne\" primi pod svoje okrilje.