Europska je unija najavila da bi, dođe li do proglašenja
zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, mogla
usporiti pristupne pregovore s Hrvatskom ili ih čak posve suspendirati.
Izjavili su to talijanski ministar poljoprivrede i ribarstva Paolo de
Castro, ali i Unijin povjerenik za proširenje Ollie Rehn.
Trenutačna predsjedateljica EU, Slovenija, svoj je zaštićeni
pojas već proglasila bez prethodnih konzultacija s Hrvatskom premda ne
posjeduje izlaz na otvoreno more.
U Hrvatskoj je javnost podijeljena. U jednom dijelu medija pojavljuju
se tvrdnje da je pristup Uniji prioritet koji se
proglašenjem zaštićenog pojasa ne bi smio
dovoditi u pitanje te da je ZERP zapravo HSS-ova
izmišljotina za podizanje rejtinga te stranke. Tvrdi se da
Hrvatska nema ni sredstava ni mogućnosti za kontroliranje tako golema
morskog prostora. Već se pojavljuju i podmetanja da je riječ o
nacionalističkom isprsavanju, uz protupitanje između redaka, kako će
međunarodna zajednica sve to primiti.
Pregovori između Sjeverne i Južne Koreje u Panmunjomu propali su upravo
zbog odbijanja Seula da žrtvuje dio svog ribolovnog pojasa. Japanska je
obalna straža nedavno zasula južnokorejske ribarske brodove suzavcem
kako bi ih spriječila u izlovu ribe u japanskon ribolovnom pojasu.
Kinezi su svoj gospodarski pojas proširili čak za 2000
kilometara, u zaljevu Fonseca, za ribolovni pojas se bore Honduras,
Nikaragva i Kolumbija, a u sporu o morskim granicama između Bahreina i
Katara također je riječ o ribolovnom pojasu.
Međutim, izvjestitelj Bruxellesa za Hrvatsku Hannes Swoboda uporno
pokušava plasirati svoju tvrdnju da bi Hrvatska za ulazak u
uniju trebala “žrtvovati” svoj ribolovni pojas. Ni
manje ni više. I Ollie Rehn je na sličnoj valnoj dužini
premda je Finska također već proglasila svoj zaštićeni
pojas. Treba li se Hrvatska za ulazak u Uniju odreći nečega
što joj po međunarodnom pravu pripada? Znači li to da za
ulazak u EU za Hrvatsku postoje dvostruka mjerila?
Istovremeno, u domaćoj se javnosti nagađa ne bi li možda bilo
isplativije odustati od proglašenja ribolovnog pojasa, a
zauzvrat bi Zagreb mogao povući znatna poticajna sredstva pri ulasku u
Europsku uniju. To je lažna dvojba. Proglašenju ZERP-a
protive se Slovenija i Italija i njihovi lobiji u Bruxellesu iz
poznatih razloga, a ostale članice Unije gotovo su nezainteresirane za
taj problem. Hrvatska bi trebala proglasiti i primijeniti ZERP čak kada
bi to značilo i usporavanje pregovora. Poticajna sredstva su jedno,
nacionalni resursi drugo. Hrvatska ima pravo i na jedno i na drugo.
PLANET POLITIKE
