Kada Branko Grčić, gospodarski strateg Vlade na skupu u Rovinju, u kojem se okupila financijska krema RH, izjavi da njegovu strategiju ne može svatko shvatiti bez \"udubljivanja\", kakvu je to poruku poslao? Pa da ili nema strategije ili je takva da je i bolje da je nitko ne razumije.
No, ipak je rekao nešto shvatljivo: \"U studenome se očekuje izvješće Europske komisije o našem prevelikom deficitu, mjesec poslije stižu preporuke za RH i ulazak u proceduru prekomjernog deficita. Do travnja ćemo morati reagirati na njih... krenut ćemo s mjerama... koje će nam Komisija u ljeto (2014.) prihvatiti i krenuti s monitoringom provedbe tih mjera...
\" Znači, Grčićeva teško shvatljiva strategija je jednostavna – ne znamo što bi, čekat ćemo da nam drugi to naloži pa ćemo, kad nas usmjere, izvršavati. A dotad ćemo preživjeti, prodajući sve što imamo. Rijedak slučaj gdje se naša vlast ponaša kao ozbiljna država koja se brine o svojoj imovini, jest slučaj Ine. Gdje se sjelo za stol sa strateškim partnerom, mađarskim MOL-om, čijim upravljanjem RH nije zadovoljna. Tu se držimo čvrsto, unatoč strelicama Viktora Orbana, mađarskog premijera. Imamo cilj, Ina je strateška kompanija od koje ovisi i nacionalna sigurnost i tu naši ne žele dalje dopuštati da bude tek MOL-ova podružnica bez razvoja.
Prema pisanju FT-a, ovo je najžešći takav sukob u Europi, kažu da se Mađari ne žele riješiti Ine jer im čini petinu prihoda i čak 40 posto proizvodnje nafte. Zašto se isti pristup ne koristi i s ostalom državnom imovinom, zašto to nije dio \"Grčićeve strategije\"? Pogotovu što svi znaju da je na tržištu najlošije vrijeme za prodaju imovine. Zanimljivo je da se, u priči s MOL-om s druge strane našao Orban, čiji primjer upravljanja državom u krizi sada u EU sa zavišću promatraju. Što je shvatio Orban? Kaže da je EU, od integracije pune snage, optimizma i samopouzdanja, postala integracija bez jasne vizije, koja proizvodi svakog dana 1,2 milijardi eura novog duga!?
Da se ne radi o prolaznoj krizi, nego da je socijalno-ekonomski sustav EU nepovratno izgubljen. EU, s 8 % svjetskog stanovništva, čini 25 % svjetske proizvodnje, ali i 50 % ukupnih svjetskih društvenih izdataka. – Iluzija je održivost društva temeljenog na pravima za sve i svašta i skupim društvenim izdacima, to zvuči okrutno i vodi nas temeljnom pitanju hoće li europske političke elite biti dovoljno hrabre reći to svome narodu, presudno je po Orbanu. On je u Mađarskoj restrukturirao glavne sustave, prvo porezni koji je kažnjavao rad, mijenjao je zakon o radu, sustav obrazovanja podredio potrebi poslodavaca.
Smanjio je državni dug, već godinama ispod 3 posto, a – najvažnije – broj radnoaktivnih je s 1,8 milijuna digao na 4 milijuna, a cilj mu je dosegnuti 5 milijuna zaposlenih (na 10 milijuna stanovnika). U Mađarskoj se ne živi bajno, primanja su niska, no to je trenutačno jer država je stala na zdrave temelje. I sve je to, kaže Orban, postigla Mađarska, \"kao zatvorena zemlja, bez izlaska na more i bez sirovina\". Dakle, poruka za našeg stratega Grčića – može čekati naputke iz EU, ali ni ona nema rješenja. Čekalo se dvije godine na rast u EU i na tome smo temeljili virtualni rast u RH. To i dalje ostaje glavna \"strategija\". Udubimo li se u Orbanovu, valja činiti suprotno – biti iskren i pokrenuti rezove dok trošenje ne svedemo u održive okvire. Bez čekanja EU i lipnja 2014.
>>Deficit i dug ne možemo kontrolirati sami pa će morati EU
