U jednom od izvještaja o netom održanim lokalnim izborima u
Bosni i Hercegovini “Večernjakov” novinar Zoran
Krešić napisao je kako je pobjeda nacionalnih stranaka
pokazala “smjer ustavnih promjena koje se očekuju sljedeće
godine. Hrvati traže vlastiti entitet, kao i Srbi, a
Bošnjaci unitarnu državu.”
Ali pokazuju i smjer kojim će ići sudbina našega naroda u
susjednoj državi ako svoj entitet tim ustavnim promjenama ne dobije.
Naime, Hrvati su - unatoč pobjedi HDZ-a BiH u petnaestak hrvatskih
općina - na ovim izborima prošli mnogo gore nego prije
četiri godine i iz jednog vrlo jednostavnog a tragičnog razloga: sve ih
je manje, jer iseljavaju. Tako su izgubili vlast u četiri općine u
srednjoj Bosni - u Jajcu, Uskoplju, Novom Travniku i Busovači! No ne
samo da su izgubili vlast u tim općinama nego su ovi izbori pokazali da
su u mnogim općinama gotovo nestali.
Počnimo od glavnoga grada BiH, čije se međunarodne kulturne priredbe,
poput filmskoga festivala, još uvijek, ali bez ikakva
argumenta, oglašavaju i razglašavaju pod
“multietničkom” parolom kojom se svijetu zamazuju
oči. U svim sarajevskim općinama, pa i u onima u kojima su nekad Hrvati
bili najbrojniji, od svih birača izašlih na izbore Hrvata je
svuda bilo manje od pet posto.
To samo potvrđuje ljetošnju izjavu predsjednika
Helsinškog odbora za ljudska prava BiH Srđana Dizdarevića da
je u Sarajevu “politika etničkog čišćenja
uspješno obavljena”, jer više od 90
posto stanovništva čine pripadnici samo jedne nacije.
Naravno, bošnjačke. Ali bošnjački
šovinisti u sarajavskom intelektualnom miljeu ni time se ne
zadovoljavaju, pa jezik pokojeg hrvatskog novinara na Federalnoj
televiziji žigošu kao ustaški. Od toga se diže
kosa na glavi čak i notornom hrvatskom bosnoljupcu Ivanu Lovrenoviću,
koji je, jadnik, svoje uvlačenje “etnočistećim”
Bošnjacima toliko godina podmazivao pljuvanjem po dr. Franji
Tuđmanu.
Koliko su licemjerne izjave nekih dužnosnika Republike Srpske o
stvaranju uvjeta za povratak izbjeglica pokazuje podatak da je u Banjoj
Luci, u kojoj je svojedobno Hrvata bilo 20 posto, na ovim izborima bilo
manje od jedan posto hrvatskih glasača! U Bosanskom Brodu, u kojem je
prije rata bilo relativno najviše Hrvata, oko 40 posto, na
ovim ih je izborima bilo oko jedan posto!
U Drvaru, Grahovu i Glamoču bilo ih je manje od pet posto,
što će reći da u skupštinskim vijećima tih općina
Hrvata više uopće neće biti. Premda je u Bugojnu,
zahvaljujući povratku u sela, stanje nešto bolje, to jest
hrvatske su stranke dobile 14 posto glasova, i to je gotovo ravno
katastrofi, jer su svojedobno u Bugojnu Hrvati bili gotovo većinski
narod. U Varešu, gdje su nekad također činili većinu, Hrvati
su pali na 20 posto, u Derventi ispod pet posto i tako dalje, i tako
dalje.
Za četiri godine doći će novi lokalni izbori, pa za četiri godine
još jedni, pa još jedni... I poslije svakih
Hrvati će i gubiti vlast u još pokojoj općini i na nekim
mjestima posve izostajiti s izbora jer ih jednostavno više
tamo neće biti. I ako ne dobiju svoj entitet pod čijom će
zaštitom ostajati u BiH, s vremenom će s pretvoriti u
navažnu nacionalnu manjinu.
Neki hrvatski intelektualci u BiH, pogotovo oni okupljeni oko
mostarskog političko-kulturološkog časopisa
“Status”, drže da zapravo samo Hrvati mogu spasiti
Bosnu i Hercegovinu tako što će dobiti svoj entitet. Ne
dobiju li ga, Bosna i Hercegovina raspast će se na dvije države, srpsku
i bošnjačku, koje će biti ili nezavisne ili će ostati u
posve olabavljeloj zajednici BiH. Tako bi se moglo dogoditi da jednoga
dana Herceg-Bosna i Hrvati iz BiH ostanu samo u Thompsonovim pjesmama
koje će Mesić, Goldsteini, Pusićka i Kajin - zabraniti.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
