Razgovarati s osobom koja je osvojila četiri olimpijska zlata i koja je pet puta bila svjetski prvak, za sportskog je novinara uvijek profesionalno vrijedan trenutak, a ovaj razgovor s Janicom Kostelić je još posebniji jer je bio najopušteniji dosad.
Nismo doživjeli ništa od uredske uštogljenosti koja bi nekako išla s njezinim novim poslom, na radnome mjestu pomoćnice ministra znanosti, obrazovanja i sporta. No, već i gospođa Ljerka, Janičina prva tajnica u karijeri, kazala nam je da joj je s novom šeficom izrazito zadovoljstvo surađivati jer stoji čvrsto na zemlji. S obzirom da nam je razgovor zakazala za petak 13 pitali smo ju da li se boji tog nadnevka.
- Ma kakvi. Meni vam je opak 16. prosinca jer sam se na taj da čak tri puta teško ozljeđivala.
Osim svoje iznimno jake osobnosti, Janica je u svoj ured u zgradi MZOS-a od svoje privatnosti donijela samo sličicu maloga Ivana, bratova jednoipolgodišnjeg sina, i jednu mekanu lopticu koja je rekvizit iz mališanova arsenala.
– Neka moji trofeji stoje tamo gdje im je i mjesto, a ovdje želim donijeti još samo jednu fotografiju snimljenu na ZOI u Vancouveru. Naime, kada je Ivica osvojio srebro, svi su se popeli na postolje, a ja sam to slikala pa postoji slika, snimljena meni s leđa, kako ja njih sve slikam.
Obitelj dala zeleno svjetlo
Dakako, najviše nas je zanimalo kako je došlo do preuzimanja posla na kakvom je nikad nismo zamišljali i što je za nas bila apsolutna senzacija. Veća čak i od ona njezina tri zlata na Olimpijskim igrama 2002. godine.
– I za mene je sve to bilo veliko iznenađenje.
Svojedobno je imala ponudu da se aktivira u sportskoj komisiji Europskih olimpijskih odbora, ali na to nije zagrizla.
– Nisam to prihvatila jer se ticalo samo vrhunskog sporta, a ovo sada je posao koji se tiče sporta u cjelini. I doista bih voljela da se naša djeca što više bave sportom i da imamo što veću bazu talenata za vrhunski sport.
Da joj je neka vidovnjakinja prije šest mjeseci prorekla da će biti pomoćnica ministra, kakva bi na to bila njezina reakcija?
– Baš bih se grohotom nasmijala jer se dosad nisam zanimala za tu vrstu posla.
A kakva je bila njezina prva reakcija kada joj je ministar Šustar došao s prijedlogom?
– U nekom stripu to bi se ilustriralo nizom upitnika iznad moje glave. Veliki je to zaokret u odnosu na moj dosadašnji životni put odnosno način života. Nisam na to mogla odgovoriti prije nego što se konzultiram s obitelji. Mi smo svi oduvijek jako povezani i bilo mi je važno čuti njihovo mišljenje i njihove strahove koji su se odnosili na mogućnost da me u toj ulozi netko povrijedi. Tražila sam njihovo zeleno svjetlo, a čim sam ih to pitala znali su da sam ozbiljno zainteresirana.
I Janica je na kraju odlučila “baciti se na glavu”, baš kao što je to činila na skijaškim stazama, u najvažnijim utrkama svoje neponovljive sportske karijere.
– Što više u takvim situacijama kalkulirate, to vam više smetaju negativne strane te priče koje se kod nas obično više ističu. Treba presjeći i gledati sve s pozitivne strane.
A jedna od tih stvari na negativnoj strani vage bilo je i pitanje njezina formalnog obrazovanja odnosno njezine srednje stručne spreme. Janici o tome nije bilo nimalo neugodno razgovarati. Štoviše, i u toj samokritici pokazala se velikom.
– Svatko ima pravo postaviti pitanje koliko će to utjecati na moju učinkovitost u ovom poslu i ništa u tome nije sporno. Priča o obrazovanju moja je pogreška, nisam bila dovoljno uporna da guram i sportsku i akademsku karijeru, kao moj brat. Meni je uvijek bilo malo teže učiti, a on je uvijek bio osoba širih interesa i divim mu se što mu je učenje zapravo bio odmor od napornih treninga. Ja za to nemam dobar izgovor, bila sam nonšalantna, trebalo mi je da u slobodno vrijeme ništa ne radim. No, vjerujem da i tim lošim primjerom, ukazujući na ono što nisam činila dobro, mogu pozitivno djelovati na mlade, baš kao i sa svim onim dobrim što sam postigla.
Kad nam je kazala da joj je žao što je nitko nije natjerao da studira, zapitali smo se je li je itko i mogao natjerati na to s obzirom na njezinu osobnost.
– Da, to je dobro pitanje, jer ja sam samovoljna preko svake mjere, do krajnjih granica.
Možda će joj ta osobina na ovom radnom mjestu dobro doći?
– To ćemo tek vidjeti. Ima puno ljudi s kojima trebate biti uporni. Dakako, ja se u pravna i zakonska pitanja neću puno miješati, ali želim biti pokretač ideja koje ćemo rješavati timski, uz pomoć stručnih službi Ministarstva.
Jedan od tih poslova će zacijelo biti i izrada novog Zakona o sportu, koji ovaj put ne bi smio biti rađen ishitreno.
– Sport je uvijek pod povećanim interesom javnosti. Smatram da Zakon o sportu mora biti provediv prema svima i fer prema svim čimbenicima u sportu.
Janica je pak vrlo pozitivna kada je u pitanju nastup naših nogometaša na Europskom prvenstvu.
– S užitkom ću otići na Euro jer sam i dosad odlazila na europska prvenstva. Uvijek bih gledala utakmicu-dvije, a bila sam na EP-ima u Portugalu, Austriji i Poljskoj. I premda bih ovaj put mogla na EP ići službeno, opet ću se oboružati navijačkim rekvizitima i za naše ću zdušno navijati. Ni s dužnosti pomoćnice ministra ne želim se izdvajati od navijača.
Službeno će, kao i svaki doministar sporta, i na Olimpijske igre.
– Ići ću gledati sve što stignem jer jako volim gledati nastupe hrvatskih sportaša, a posebno se radujem atletici, koju nikad nisam imala prilike gledati na velikim natjecanjima.
E, da, svakako moram otići i na gimnastiku, koju također volim. Radujem se i gledanju Paraolimpijskih igara. Nitko od nas koji smo zdravi u njihovu se poziciju ne može staviti. Ja sam to samo dijelom osjetila kroz svoje operacije i povratke nakon ozljeda, kroz rehabilitacije, no to nije ništa prema tome kada se s takvim problemima morate nositi kroz život.
Federer je pravi džentlmen
U Riju će se u kolovozu okupiti najveći sportaši današnjice, aktivne legende poput LeBrona Jamesa, Usaina Bolta, Novaka Đokovića... Ima li Janica želju da se s nekima od njih upozna?
– Federera sam već upoznala i mogu reći da je pravi džentlmen, a ja od svih njih uvijek izdvajam Đokovića, kojeg nikad nisam upoznala. Veliki je profesionalac, ali i vrlo korektna osoba koja zna naći mjeru na terenu i izvan njega, a čini se da je i vrlo zabavan.
Svi oni primjer su iznimne upornosti, no nitko nije tako uporan kao Janičin brat Ivica koji, premda stariji od nje, ne odustaje od natjecanja ni 10 godina nakon što je Janica završila karijeru....
– I on će uskoro morati stati jer je vijek za bavljenje sportom ipak puno kraći od onog intelektualnog koji može trajati do duboke starosti. Ja ni sama sebi ne mogu objasniti tu strast koju on prema sportu posjeduje. To vam je nešto neopisivo. Jedan od nadimaka kojima mi se obraća jest Jack, pa mi nekad zna reći “Hej, Jack, ovu rundu me koljeno manje boljelo” a ja mu pri tome vidim uzbuđenje u očima do krajnjih granica. I baš zato nikad mi nije palo na pamet da mu savjetujem da mu je vrijeme da se povuče. Ljudima treba dopustiti da budu ono što jesu.
>>Janica Kostelić: Vjerujem da će sredstva biti pravilno raspodijeljena
Gospodjo Kostelic jel Vam ovako sta trebalo?A mozete zavrsiti fakultet na brzinu, u partiji na vlasti imaju puuunooo takvih strucnjaka koji Vas mogu savjetovati.