Potpisati svoje mišljenje svojim imenom i prezimenom ili pseudonimom,
dvojba je pred kojom se nalaze svi oni čitatelji koji svoje stavove
žele objaviti u novinama ili komentirati priloge na online izdanju. I
dok u tiskanom Večernjakovu izdanju, u novoj rubrici za kontakte s
čitateljima "Pišite nam!", nalazimo oba primjera potpisivanja, na web
izdanju u pravilu se komentira pod pseudonimom. Sve ima svoje razloge i
pozadinu, pa pozabavimo se malo tom temom na poticaj čitatelja koji se
usprotivio pseudonimima. "Tko nema petlju pod svojim imenom reći što
misli, onda neka šuti!", rekao mi je čitatelj.
Na prvi pogled čitatelj ima pravo, ali drugi nam pogled otvara i druge
perspektive. Naravno, sve se to odnosi na objavljiva mišljenja, znači
ona koja su prošla uredičko sito uvredljiva na osobnoj razini,
prostačka, huškačka ili preagresivna ne prolaze. Čitatelj je u pravu
ako usporedimo čitateljske s komentarima profesionalnih novinara, koji,
posebice kolumnisti, ne samo da potpišu svoje mišljenje nego im je usto
i slika objavljena.
Hoće li novinar imati neprilika zbog toga, nitko i ne razmišlja, ali
svakako treba razmisliti bi li čitatelj mogao imati neželjenih
posljedica zato što je napisao nešto što se nekome ne sviđa. Ne mislim
pritom da bi ministar Kirin mogao poslati svoje dečke da malo
porazgovaraju s čitateljem, nego baš na odnos sredine (privatne,
poslovne, pa i šire) prema drukčijem mišljenju. Tko se nije našao u
situaciji da u društvu bliskih prijatelja zastupa jedno, a pred
poslovnim partnerima posve drukčije mišljenje?
Sljedeća perspektiva: anonimnost osigurava zaštitu čitatelja-autora ne
samo zbog drukčijeg mišljenja nego zbog onoga što on sam po sebi jest.
Još se kao društvo ne možemo pohvaliti tolerancijom prema mnogima,
primjerice prema seksualnim manjinama, i možete li zamisliti što će sve
doživjeti homoseksualac bude li javno komentirao neprilične uvjete u
rodilištima, recimo.
Dalje, anonimnost dopušta ljudima oštriji nastup i oni ga u pravilu
koriste, a zbog onih koji odu predaleko ionako postoje urednici.
To su samo neki od argumenata zašto propustiti anonimne čitatelje na
stranice (tiskane i web) Večernjeg lista.
Danas bi čak bilo neprimjereno i nekorisno inzistirati na
neanonimnosti, ali sam sigurna da će neki od ovih argumenata s vremenom
slabjeti i anonimnih će biti sve manje. Ipak, preporučila bih
urednicima da prednost daju onim čitateljima koji se potpišu vlastitim
imenom i prezimenom, a čitateljima da ne govore (i pišu) ono što ne bi
izgovorili na bilo kojem javnom mjestu.
Zašto se čitatelji, koji nam šalju svoje komentare, kriju iza pseudonima
