Vrijedni ministar Slavko Linić jedan je od najboljih ministara u ovoj Vladi koji radi najteži i najnezahvalniji posao. Nakon više od dva desetljeća ne samo porezne anarhije složio je sustav koji daje naslutiti kako i Hrvatska može biti sređena financijska država. Njegovi srčani istupi govore koliko mu je stalo da svoje zamisli realizira. Pripišimo tomu i zanemarimo ministrovu nedopustivu uličnu razinu komunikacije.
Ali, čak i da je posve u pravu i da je sve točno što je izgovorio, a nije, njegovi posljednji istupi čine veliku štetu pravnoj državi. Na žalost, to mu nije prvi put (slučaj Luka Rijeka) i nije jedini. Svojim zadnjim istupima pojedini članovi Vlade podrivaju povjerenje u institucije pravne države koje ne sude kako bi oni htjeli. Stoga se širi val nezadovoljstva sudskim odlukama, koje nisu “na liniji” banaka, Vlade, Linića... Uistinu, riječ je o “vrlo opasnoj igri s pravosuđem”, kakvoj smo svjedočili i nakon nedavne dvije odluke Ustavnog suda o porezu na novine i Pravilniku o napredovanju u znanosti, kao i nakon presude u slučaju Franak.
Time se uistinu ruši ionako krhka pravna sigurnost u Hrvatskoj. I naravno da su Slavko Linić, Željko Jovanović, potpredsjednik Branko Grčić i premijer Zoran Milanović krivi za takvo stanje. Osim ako suci smiju suditi samo kako njima odgovara. Možda je sudac Mislav Kolakušić pogriješio kad je odlučio stati s postupkom predstečajne nagodbe kako bi zahtijevao ocjenu ustavnosti.
Ali, Ustavni zakon o Ustavnom sudu koji je donio Sabor na to ga ovlašćuje. Nije prvi put da jedan sudac tako postupi, već su to činili i drugi trgovački suci, te upravni suci. To što se sporni zakon za predstečajne nagodbe primjenjuje već neko vrijeme, nije nikakav argument koji bi trebao kompromitirati suca Kolakušića. Zakon o ravnopravnosti spolova stupio je na snagu 2003. da bi 2008. bilo utvrđeno kako ga nije donijela potrebna većina zastupnika. A protuustavne odredbe Zakona o kaznenom postupku donesene 2008. primjenjivat će se do 15. prosinca ove godine.
I stoga se ipak pitajmo, koliko god nam je važno da financijski tokovi nesmetano funkcioniraju, a što ako su sudac Kolakušić, a to vrijedi i za suca Dobronića, u pravu. Zar smo još uvijek za novac u stanju pristati na pravni nered kakav predstavlja protuustavnost zakona pa makar su ga proizveli “bezgrešno” Ministarstvo financija i Sabor. Kakvu li je tek u tom slučaju štetu počinio Linić osuđujući nevinog.
