Hrvatska je čudna zemlja. Prema statistici, u njoj pretežito žive vjernici, i to pretežito opet rimokatolici, kojima bi ljudski život trebao biti prioritet nad prioritetima. A onda moćna Hrvatska televizija samo dva dana nakon Tijelova, koji je u Hrvatskoj državni blagdan (iako punom parom rade veliki dućani pretežito stranih, ali i nekih domaćih korporacija), organizira humanitarnu akciju Palčić gore, i to u idealno vrijeme, u subotu navečer.
Jest da je ta subota bila dan predizborne šutnje pa u studiju nisu prodefilirali svi potvrđeni humanitarci koji se u humanitarne svrhe uglavnom razbacuju našim, a ne i privatnim novcem, ali pojavio se pred ekranom lijep broj uglednika i “uglednika”. I nakon emisije radoznala javnost, koju bismo zbog statističkih podataka o broju vjernika vrlo lako mogli nazvati i pastvom, saznala je da je humanitarni telefonski broj okrenulo nekakvih 118.000 ljudi. Oni su za nedonoščad darovali oko pet kuna plus nezaobilazni PDV od znatnih 25 posto. I tako je, utvrdili su HTV-ovi voditelji, Hrvatska još jednom pokazala da je zemlja puna dobrih ljudi koji su, unatoč teškoj financijskoj situaciji, voljni pomagati onima kojima je to najviše potrebno. Djeci rođenoj prije vremena.
Negdje u isto vrijeme, s TV ekrana bombardirali su nas podacima da je 710.000 građana Hrvatske potpisalo peticiju za referendum o definiciji braka koja bi trebala ući u hrvatski Ustav. Naravno, ustavnu definiciju o braku kao zajednici muškarca i žene podržao je i ustavopisatelj Vladimir Šeks, koji je do sada ljubomorno čuvao taj svoj velevažni zadatak. No, jedno je pitanje ostalo otvoreno. Koliko bi se novca za palčiće skupilo da je svih tih 710.000 građana Hrvatske, kojima je jako važno da se u Hrvatskoj raspiše (skupi) referendum kako bi u Ustav ušla definicija braka kao zajednice muškarca i žene, okrenulo telefonski broj?
Pa bilo bi to, ako matematika ne vara, više od 3,5 milijuna kuna. A ljudima kojima je tako važno da definiraju brak ustavnom odredbom, dakle ljudima koji su dva tjedna potpisivali peticiju i pred crkvama, prije i nakon misa, vjerojatno su u mislima i mali palčići, djeca rođena prije vremena kojima je potrebna skupa medicinska pomoć. Zašto onda nisu okrenuli humanitarni telefonski broj i darovali toj djeci pet kuna kada su već državi izbili iz državne blagajne velik novac radi organizacije referenduma za ustavnu definiciju braka, koji će očito biti uspješan jer za njegov uspjeh nije potreban nikakav izlazni cenzus?
Novcem za organizaciju referenduma o definiciji braka moglo se kupiti podosta inkubatora, ali, kome su to zapravo u mislima prerano rođena djeca?! Koga to zaista zabrinjava što se s nedonoščadi događa i koliko se zapravo ulaže u javno zdravstvo da bi svaki, ali baš svaki građanin Hrvatske mogao imati elementarnu medicinsku zaštitu, i to u ono osjetljivo doba rađanja? Potpisnike referenduma o definiciji braka zacijelo ne jer, ako ih zabrinjava, onda su doista morali okrenuti humanitarni telefon za palčiće, pa bi voditelji javne televizije one subote prvog dana lipnja mogli trijumfalno objaviti da je svih 710.000 potpisnika referenduma poklonilo pet kuna za bolju medicinsku skrb nedonoščadi u Republici Hrvatskoj, koja želi biti socijalna država svim svojim građanima.
Ali ne, Hrvatskoj danas nije prioritetno pitanje u kakvim se uvjetima u ovoj zemlji dolazi na svijet (a još manje u kakvim se uvjetima s ovog svijeta odlazi). U Hrvatskoj je danas prioritet kako u Ustavu definirati brak i kako provoditi zdravstveni odgoj po školama. A ljudski život? Kome je on prioritet nad prioritetima?
