Na lipanjskome sastanku u Torontu šefovi država ili vlada skupine G20 “suglasili su se da su nesuglasni” u vezi s prijedlogom zemalja članica Europske unije da se uvede globalni sustav poreza na banke te su odlučili da svaka zemlja “vlastitim tempom usvaja raznovrsne i prilagođene politike koje odgovaraju nacionalnim gospodarskim ili političkim prioritetima”.
– Uvest ćemo taj porez na razini EU ili na razini eurozone ako se svi u EU s time ne slože – izjavio je tada predsjedatelj eurozone Jean-Claude Juncker. Porezu se, naime, usprotivilo Ujedinjeno Kraljevstvo, uplašeno da bi banke zbog njega mogle povući kapital iz londonskoga Cityja.
Unatoč britanskim prigovorima, šefovi država ili vlada EU 27 na lipanjskome sastanku Europskoga vijeća dogovorili su se da “treba uvesti sustav nameta i poreza na novčarske ustanove, kako bi se pošteno podijelio teret i potaknulo obuzdavanje sustavnih rizika”. No, odmah su upozorili da takav sustav mora biti “dio vjerodostojna okvira”, pa prije njegova uvođenja treba “poravnati igralište” te “pažljivo procijeniti ukupan učinak raznih upravnih mjera”. Ministarsko Vijeće EU za gospodarstvo i novčarstvo (ECOFIN) i Europsku komisiju zadužili su da do sljedećega redovnoga summita EU, sazvanoga za kraj listopada, obavi tu procjenu. Tek će tada Europsko vijeće odlučiti kakvim će nametima i porezima opteretiti poslovanje banaka.
Hrvatska je vlada odlučila izbjeći takvu raščlambu te je pustila probne balone s najavama poreza od 0,5 posto na bankovnu aktivu, s ciljem krpanja rupa u državnome proračunu. Takav je porez u EU uvela samo Mađarska, pa je očito da ga je premijerka Jadranka Kosor, čija je vlada dokazano nesposobna osmisliti i provesti vlastitu vjerodostojnu gospodarsku politiku, prepisala tijekom svojega nedavna posjeta Budimpešti “dan nakon jučer”. Unatoč činjenici da je Mađarskoj nakon uvođenja toga poreza pao kreditni rejting.
U EU se, doduše, prije no što ECOFIN i EK dovrše spomenutu raščlambu, službeno ne govori kakav bi se porez bankama nametnuo, ali najčešće se spominje oporezivanje svake pojedine novčarske transakcije. Svrha ne bi bila kresanje proračunskih manjkova, nego stvaranje fonda kojime bi se u slučaju mogućih novih potresa izvlačilo banke iz gliba. Umjesto da to ponovno, kao tijekom ove krize, plaćaju porezni obveznici. Najglasnije su zagovornice takva nameta Francuska i Njemačka, a za njega u Bruxellesu žestoko lobira i Austrijska gospodarska komora. Njezin predsjednik Christoph Leitl naglašava da bi takav namet “smanjio špekulacije i povećao postojanost u novčarskome sektoru”.
– Treba nam pošteni porezni sustav, koji se ne oslanja samo na stvarno gospodarstvo – napominje Leitl. On se zalaže i za oporezivanje novčarskih derivata.
Bankovna aktiva novac je kojime banke kreditiraju. Njegovo oporezivanje odgovaralo bi, na primjer, oporezivanju strojeva kojima industrija proizvodi. Posljedica potonjega bila bi manje novca za proizvodnju, a prvoga manje novca za kredite.
Nema baš nikakva opravdanja da i banke ne podnesu svoj dio odgovornosti za društvenu dobrobit. No, kao što je gospodarski i novčarski mudro omogućiti industriji da više proizvede i zaradi, pa onda uzeti porez iz njezine veće dobiti, jednako je tako logično omogućiti bankama da što više kreditiraju i tako potiču proizvodnju. Pa se, umjesto iz aktive, porezno namiriti iz bankarske dobiti, ali i iz veće dobiti proizvođača koju bi veći bankovni krediti omogućili. A kada je riječ o ekstrapofitu koji banke u Hrvatskoj ostvaruju previsokim kamatama, i za to postoji lijek: progresivni porez na razliku između pasivne i aktivne kamate. Treba malo mućnuti glavom. Ali lakše je vladi prepisivati od neuspješnih Mađara.
