Gotovo sve zapadne zemlje ruske su parlamentarne izbore na kojima je
pod sumnjivim okolnostima pobijedila Putinova stranka Ujedinjena Rusija
opisale kao nepoštene. Jedina je iznimka bio francuski predsjednik
Nicolas Sarkozy, koji je odmah Vladimiru Putinu uputio najsrdačnije
čestitke na izbornoj pobjedi, očito se pri tome nadajući da će
financijski moćan Putin francuskim tvrtkama dobaciti kakvu masnu
narudžbu.
Ono što možda najviše šokira, za dobre poznavatelje Putina i nije
iznenađenje. Naime, gospodar Kremlja na sve se kritike upućene sa
Zapada ledeno smješka. Kritike Zapada zbog Putinove izborne farse mogle
bi se svesti na neprincipijelnu priču: Točno je da izbori nisu bili
fer, ali tu se ništa ne može jer Rusija ima veoma malo ili gotovo
nikakvog iskustva s demokracijom. To se već vidi i po tome što ruski
stanovnici pri ispitivanju javnog mnijenja u gradovima tek negdje na
treće ili četvrto mjesto stavljaju parlamentarnu demokraciju.
Znatno im je važniji životni standard. Međutim, kada neki zapadni
komentatori to površno objašnjavaju “pomanjkanjem demokratskog
iskustva”, onda bi se isto tako moglo postaviti protupitanje: Zar je
Rusima ikada u povijesti bilo omogućeno skupljanje demokratskog
iskustva te je li to, napokon, moguće danas pod vlašću Vladimira
Putina? Ali to, očito, ne smeta, primjerice, njemačkim političkim
komentatorima, koji ističu da je Rusija danas za Europsku uniju nadasve
značajan “partner” i da je najvažnije da taj partner bude smješten u
politički stabilnoj državi. Pri tome nije važno što ta država uhićuje
oporbenjake, što na Kavkazu stvara nove kolonije, što u Čečeniji
eskadroni smrti Putinova poslušnika Ramzana Kadirova svakodnevno
ubijaju “nepoćudne” osobe.
Gdje su tu europske organizacije za zaštitu ljudskih prava? Nema ih.
Kada je Beč posjetio George Bush, tisuće i tisuće demonstranata
opsjedale su središte grada. Kada je došao Putin, skupila se šačica
prosvjednika, uglavnom izbjeglica s Kavkaza. Mnogi će fenomen Putin
objasniti kao čežnju Rusije da se opet dočepa statusa velesile. Koliko
je ta čežnja raširena u stanovništvu, teško je reći, ali je sigurno da
bi Putinova Ujedinjena Rusija u ovoj situaciji i bez manipulacija
pobijedila na izborima.
Možda ne s tako visokim postotkom, ali pobijedila bi. Ako Europljani
misle da na “partnerstvu” s ovakvom Rusijom mogu sklapati biznis
žmireći na oba oka na kršenja ljudskih prava, onda se varaju. To može
biti samo kratkog daha. Putin će uvijek tražiti konfrontaciju ne bi li
pred stanovništvom potvrdio svoje liderstvo. I u konfrontaciji uživati.
PLANET POLITIKE
