Ovo nije prvi slučaj pedofilije u Crkvi u Hrvatskoj. Ni posljednji. Možda će po opsegu biti veći od prethodnih. Vidjet će se nakon crkvene i policijske istrage te u sudskom procesu.
No, ono što je važno jest da crkvena vlast u ovome trenutku apsolutno postupa po direktivama Vatikana za suzbijanje pedofilije pa se i najmanja sumnja pomno ispituje i sumnjivca se udaljava od oltara i predaje civilnim vlastima. Nema zataškavanja ni skrivanja. I to je doista važno. Prvo, zbog žrtava dotičnog perverznjaka i bolesnika, zatim zbog javnosti i pravde, a na kraju ponajviše zbog same Crkve, tj. svih ostalih svećenika koji nisu pedofili.
Ovakvo odgovorno postupanje crkvenih vlasti onemogućava generalizaciju da su svi svećenici razvratni, izopačeni i pedofili. Upravo je to najsnažnija poruka koja se može poslati u ovome trenutku jer je pedofilija nečiji osobni grijeh i zločin, a ne cijeloga staleža, ceha ili profesije. A kako je ipak riječ o posvećenim osobama, pedofile iz crkvenih redova treba najstrože kazniti. Biskupi danas očito znaju koje mjere moraju poduzeti.
Sam pedofilski čin nije grijeh Crkve. Grijeh Crkve je stoljetno zataškavanje koji će teško isprati u par godina (lažne) borbe protiv pedofilije u svojim redovima jer su ožiljci koje je Crkva ostavila svojim skrivanjem i gori od onih koji su nastali samim činom. Nitko ne krivi Crkvu zbog same pedofilie koje ima u svakom segmentu društva ali ovakav nivo zataškavanja postoji ipak samo u Crkvi.