Dragi Škabrnjani,
oprostite mi što se ovako izravno, otvorenim pismom, obraćam svima vama, stanovnicima maloga ponosnoga ravnokotarskog mjesta Škabrnja.
Da, baš tako se Škabrnja predstavlja na internetskoj stranici koju uređuju zaljubljenici u svoj rodni kraj: malo, ali ponosno mjesto u Ravnim kotarima, makar Škabrnja zapravo ni po čemu nije mala. Sa svojih skoro dvije tisuće stanovnika ona je i do 1991. bila velika među selima, a to je i danas. Već 2001. godine u obnovljenoj Škabrnji gotovo je dosegnut predratni broj stanovnika. Ako i kada jednom saznamo i rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, želim vam da vas ima još i više.
Uostalom, na adresi www.skabrnja.com o vašem mjestu piše i ovo: “Vodeći se krilaticom ‘Bogu se moli, radi dan i noć, a od komunističke se politike drži podalje’... i uz novčanu pomoć koju dobivaju od svojih rođaka koji rade vani u inozemstvu... Škabrnjani su izgradili Škabrnju, najveće, najbogatije i najljepše ravnokotarsko selo”. Tekst je preuzet iz knjige “Naša Škabrnja” Ante Milkovića. Premda bez iskustva u pisanju, taj vaš vrijedan i poduzetan sumještanin, branitelj i bivši mjesni načelnik, odlučio je sam napisati knjigu o Škabrnji, kad već drugi nisu htjeli.
Gostoljubivi i bogoljubivi ljudi
Pretpostavljam da se većina vas ponosnih Škabrnjana slaže s opisima u toj knjizi. Tamo piše da je Škabrnja etnički čisto hrvatsko selo, u kojemu nikada nije živio niti jedan Srbin. To je statistička činjenica koja govori o tome koji i kakvi ljudi u Škabrnji ne žive. A na vas koji u Škabrnji živite odnose se ove rečenice: “Prije Domovinskog rata Škabrnja je bila istoznačnica hrvatskog domoljublja, bogatog sela, blagih, vrijednih, poštenih, gostoljubivih i bogoljubivih ljudi.”
Vlastima komunističke Jugoslavije, piše Ante Milković, sve su to bili razlozi za svakovrsno zatiranje Škabrnje i nametanje pečata ustaštva njenim stanovnicima. Ali, uzalud, jer vi, Škabrnjani, bili ste zbog toga još odlučniji u svom domoljublju i još ustrajniji u izgradnji svog mjesta.
Nažalost, ime Škabrnja postalo je u Domovinskom ratu poznato i po boli nanesenoj svakom Hrvatu. Na dan pada Vukovara i u Škabrnji je počinjen strašan zločin. Ubijeno je osamdesetčetvoro vaših najbližih i najdražih, većinom civila, a selo je sravnjeno. Ne prepisujem s interneta podatke o ratnom zločinu koji su počinili pobunjeni Srbi iz susjednih sela, četnici i Mladićeva JNA. Bio sam doslovno među onima od vas koji ste onoga sudnjeg dana u Zadru čekali zlokobne hladnjače s unakaženim tijelima vaših rođaka, prijatelja i susjeda.
Tu provalu mržnje Ante Milković ovako objašnjava: “Škabrnja je kao hrvatsko domoljubno selo bila oaza hrvatske neuništivosti, ponosa i dostojanstva. To i takvo selo bilo je trn u oku gušiteljima hrvatskih nacionalnih osjećaja, u prvom redu Srbima... iz susjednih sela Biljana, Trljuga, Veljana i Zemunika Gornjeg...”
U vaše ponosno selo došli su ljudi čija je ljudskost bila zaslijepljena mržnjom. Govorili su im da su Hrvati, da ste svi vi, vrijedni i miroljubivi Škabrnjani, zapravo ustaše spremni da počnu novi pokolj nad Srbima, kao što su to činili i neki od vaših i naših predaka pola stoljeća ranije. Odlučili su da vas ne žele u svom susjedstvu, uvjerili su sami sebe da ste svi vi koljači i ubojice, da ne zaslužujete da se s vama postupa kao s ljudima. Učinili su nad vama i nad vašim selom strašan zločin, a na sebe i svoj narod bacili su sramotnu ljagu i krivnju.
Dragi Škabrnjani, počeo sam vam pisati ovo pismo kako bih vas kao blage, vrijedne, poštene, gostoljubive i bogoljubive ljude zamolio da se ne prepuštate istoj vrsti predrasuda, nerazumnog i preuveličanog straha koji eskalira u mržnji prema Romima koji su se nastanili na komadićku zemlje u vašem susjedstvu.
Želio sam vas braniti od onih koji ponovno čitavo vaše ranjeno mjesto nepravedno nazivaju ustaškim zbog neprimjerenog ponašanja nekolicine. Želio sam vas podsjetiti i na nekoliko rečenica iz Evanđelja po svetom Luki. Njegovim se simbolom, krilatim starozavjetnim žrtvenim volom, dičite u grbu Škabrnje. U Lukinom je evanđelju i Marijin hvalospjev, slavni Magnificat. U usta Djevice Marije, koju vaše vjerno katoličko selo na temelju tisućljetne tradicije smatra svojom drugom zaštitnicom, evanđelist Luka stavlja i ove, vama sigurno dobro poznate stihove o slavi i milosti božjoj:
“Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne”.
Prijetnja kliještima i žicom
Tko je neznatan i gladan, a tko silan, umišljen i ohol u priči o vama, dragi Škabrnjani, i romskoj obitelji Đanija? Neka mi oprosti što mu se miješam u posao, ali možda vam sutra vaš župnik u nedjeljnoj propovijedi, u vašoj novoj i velikoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, kaže koju riječ o tome.
Mnogi će vam reći kako ste imali pravo ograditi žicom vlastitu zemlju. Točno! Ali, nitko vas sigurno nije podsjetio da upravo tako nastaju svi koncentracijski logori. Budimo pošteni. Nije vama bio cilj ograditi svoje, nego žicom okružiti one za koje ste odlučili da ne mogu, ne smiju i nikada neće biti vaši susjedi.
U ime vaše veličine u stradanju, domoljublju i bogoljublju želio sam vas zamoliti da budete veliki i u čovjekoljublju. Ali, to je već trebao učiniti netko koga biste imali volje i razloga poslušati. Sada je kasno. Milkovićev romski imenjak Ante Đanija pokupio je svoju veliku obitelj i otišao iz vašeg etnički čistog sela. Ispunjava li vas to osjećajem pobjede?
Kolega Boris Kovačev iz agencije Cropix snimio je u četvrtak jednog od vas kako za Romima prijeteći diže ruku sa starim kliještima i klupkom žice koje ima premalo za bilo kakvu ogradu, ali dovoljno za vezanje čovjeka. Nad tom slikom ponestaje mi dobronamjernosti za pretpostavku kako taj čovjek sigurno ne zna da su sličnom žicom vezali žrtve, pa i Rome, upućivane na jasenovačko stratište Gradinu, jer da zna utrnula bi mu ruka i od same takve jezive primisli.
Dragi Škabrnjani, sada više ne znam što bih vas još mogao zamoliti, osim da zajedno požalimo dan u kojem je vaša i naša velika i ponosna Škabrnja odjednom bila mala, sitna i zla.
