Zagrebačka burza danas se dan nakon potopa okrenula optimizmu ne
vjerujući da će se doista dogoditi najgori scenarij – slabljenje i čak
gašenje mirovinskih fondova kao pokretača i stabilizatora tržišta
kapitala. Vlada je doista naglo i nasumice, bez pripreme krenula u
reviziju mirovinske reforme, a možda je najtočniju definiciju toga
poteza dao Dragan Kovačević kad je rekao da se u moru problema “netko
sjetio da postoje 22 milijarde kuna, pa idemo to uzeti”.
Da je doista tako, pokazala je i TV emisija u kojoj je Šuker prvi put
stjeran u kut, braneći se da fondovi za upravljanje uzimaju golem
novac. I doista uzimaju ako je točna Vladina računica da su svojim
članovima zaradili 400 milijuna, a sebi za naknade ostavili 850
milijuna kuna. Tako će i nastaviti, jer zašto bi oni mijenjali propise.
Ali cijelu 2008. godinu financijske krize i dramatičnog pada imovine u
koju novac ulažu mirovinski fondovi, Vlada, Šuker i Hanfa su
prespavali. Lomili su se investicijski fondovi, padali bonusi,
smanjivane plaće, brokerske kuće su desetkovale broj zaposlenih, ali
nitko se nije sjetio da u takvoj kataklizmi ni mirovisnki fondovi ne
mogu ostati neokrznuti.
Oni su izgubili znatan dio imovine, oko 3,5 milijarde kuna, ali na
štetu svojih članova. Njihova društva za upravljanje uredno su se
naplaćivala po kriteriju vrijednosti imovine. Upravo na tom segmentu
Vlada i njezine institucije mogle su brzo intervenirati. Jer, za
imovinu, tj. novac osiguranika, fondovi se ne trebaju truditi i njihova
pozicija je u tom pitanju potpuno drugačija od ostalih investicijskih
fondova.
U krizi su Vlada i Hanfa mogli napraviti što su htjeli i ograničiti
naknade za upravljanje – propisom, zakonom ili bilo kojom drugom
formom. Kad mogu preko noći krenuti u pretvaranje obveznih fondova u
dobrovoljne, koliko li je tek lako bilo vezati njihovu zaradu za
prinose ili smanjiti postojeći postotak na imovinu. Ako ne bi pristali,
mogli su imovinu osiguranika prebaciti primjerice na svoj Kapitlani
fond, kad već Sanader tvrdi da država ne bi nikad izgubila toliki
novac.
Kapitalni fond koji djeluje u sastavu Mirovinskog zavoda, a postoji
radi investiranja u vrijednosne papire za buduće mirovine, izgubio je u
2008. godini više od 50 posto svoje imovine. Nije ni mogao drugačije
proći u uvjetima kakvi su, ali ne samo ova vlada nego i sve prethodne
jedva da i znaju za taj fond, “otkrivaju” ga negdje na kraju mandata.
Hoće li se sad imovina iz toga fonda pretopiti u proračunsku masu?
Mirovince treba razdrmati, ali neće to oni sami napraviti. Dakle,
državni “reformatori” imaju posla, umjesto da mašu brojkama kako su nas
mirovinci opljačkali.
U POVODU
Pitajte Vladu i Hanfu!
