Kad ste zadnji put bili u Mimari? Mnogi vjerojatno nikad, brojni su možda organizirano razledali neku povremenu izložbu, a đaci i studenti moguće su grupno došli na “sat umjetnosti”.
A da ste u dvadeset godina samo jednom zavirili u neku od dvorana slikarstva i kiparstva europske umjetnosti, do vitrina sa zbirkom kineskoga porculana, orijentalnih tepiha i bjelokosti, raskošne zbirke stakla, bili biste ubrojeni među dva milijuna posjetitelja koji su prešli prag Muzeja Mimara.
U tom impozantnom broju posjeta milijun i pol otpada na posjete muzeju i razgledanje stalnoga postava i programa povremenih izložbi, dok preostalnih petsto tisuća posjeta bilježe ostali događaji poput koncerata, promocija knjiga i monografija te ostale priredbe.
A velika modrosiva zgrada na Rooseveltovu trgu nije tako lako postala poznati zagrebački muzej. Davne 1985. godine gimnazijalci koji su morali iseliti zbog preuređenja zgrade, govorili su neka Mimara gradi drugu zgradu za svoju zbirku negdje na čistini, a njima ostavi dvije gimnazije na mjestu gdje je Kršnjavi zamislio srednjoškolski kompleks.
Upravo su mladi pružali otpor, zbog činjenice što je donator Ante Topić Mimara odbio useliti umjetnine u već preuređenu zgradu isusovačkoga samostana na Gornjem gradu. Neki povjesničari umjetnosti, osobito strani, osporavali su Mimarine atribucije djela. A tadašnji Sabor RH i Skupština grada Zagreba donose dalekovidnu odluku da se zbirka koju je Mimara 1980. dao “svome narodu” trajno smjesti u središnjem dijelu gimnazijskoga kompleksa. Vlasti su imale petlju dati zgradu muzeju, čuli smo na obilježavanju 20. godišnjice otvorenja. “Dobra djeca uvijek će pronaći roditelje”, govorio je Mimara koji je sa suprugom Wiltrud darovao 3750 djela.
Na istinitost tih riječi podsjetio je Tugomir Lukšić, ravnatelj Muzeja Mimara, čiji su kustosi posljednjih godina istražili niz umjetnina u pojedinim zbirkama. Promijenili su brojne atribucije djela koje je odredio Mimara. Kustosica Helena Zoričić otkrila je da sliku “Krist koji nosi križ” pripada zapravo Vicenzu Cateni, a ne Leonardu, a da je “tužnu bogorodicu” pripisanu Palmi Mlađem, naslikao zapravo Jacopo Bassani. Kustos Slaven Perović otkrio je da je crtež antičke glave pripisan Figinu nacrtao Agnolo Bronzino.
U zbirci su i crteži dvojice kraljevskih francuskih slikara, Oudryja i Le Bruna, prvi put izloženi ovih dana, zajedno s 25 komada stilskoga namještaja iz donatorova stana. Prema riječima Leile Mehulić, izgledno je da su “Bretonske žene u šetnji” donedavno vođene s upitnikom uz ime Vincent, vrlo vjerojatno djelo velikog Vincenta van Gogha. Ovo je samo brzinski pregled rada na zbirkama koje zaslužuju našu pozornost. Muzej otvoren uz Univerzijadu 87., poziva da uđemo i otkrivamo njegove čari.
