POTREBE RASTU! Proći će nekoliko godina i već ćete imati osjećaj kako treba sanjati ne o milijun nego o 5 milijuna kuna kao minimumu za sigurnu menadžersku mirovinu. Kako ih steći!?

5 velikih investicijskih taktika za sva vremena

biz-gl.jpg
import
17.07.2007.
u 20:57

Jeste li se ikad zapitali koji vam je iznos potreban da bezbrižno odete u mirovinu i nastavite živjeti svojim stilom života ili, još bolje, stilom kakvim biste željeli živjeti. Domaći stručnjaci izračunali su kako bi četveročlana obitelj za stare dane trebala uštedjeti oko milijun kuna. Nama se pak čini da je za ljude s iznadprosječnim plaćama i potrebama milijun kuna nedostatno za odlazak iz svijeta rada.
Primjerice, donedavno su američki financijski savjetnici uporno poručivali srednjoj menadžerskoj populaciji kako je milijun dolara simbol bogatstva s kojim se mirno može otići u mirovinu. Danas milijun dolara više jednostavno nije ono što je bilo.

Sitna inflacijska stopa čini svoje, a pokazuje se da ljudi koji su navikli ulagati i štedjeti za svoje mirovine nakon odlaska u penziju ne počinju trošiti 50 ili 75% iznosa koji su trošili dok su bili radno aktivni, nego 100%! Značajan broj Amerikanaca troši jednako kao prije odlaska u mirovinu, financijske im se potrebe nisu smanjile. Mi smo pak uvjereni kako je smanjenje potrošnje Hrvata nakon odlaska u mirovinu jednostavno stvar malih mirovina i premalo akumuliranog osobnog bogatstva. Sigurni smo usto kako će se ubuduće u Hrvatskoj umjesto o milijunu kuna kao bogatstvu dostatnom za sigurno uživanje u kvalitetnoj mirovini sve češće, barem u menadžerskom miljeu, govoriti o 5 milijuna kuna kao novom simbolu imućnog umirovljenja.

S obzirom na to da je i milijun kuna mnogima uz visoke troškove života ciljani iznos do kojeg je teško stići, vjerujemo da treba nametati kulturu sve pažljivijeg promišljanja osobnog investiranja. Prvi i drugi mirovinski stupovi sami po sebi teško mogu zadovoljiti iole zahtjevnije. Morat će se učiniti još nešto. Pri tome procjenjujemo kako većina neće moći izbjeći ulaganje u dionice, fondove i, naravno, kvalitetne štedne proizvode hrvatske financijske industrije. Dok novi kvalitetni uvjeti ulaganja u kunske štedne depozite, uzrokovani potrebom banaka za drukčijim izvorima financiranja od zaduživanja, mogu osigurati sigurni financijski pojas za spašavanje u budućnosti, sigurno je da za prave dobitke moramo gledati na ponudu investicijskih fondova pa i početi birati dionice.

Naš je osnovi savjet: čak i ako niste tip investitora koji ima čvrstinu volje i dovoljno znanja za samostalno upravljanje portfeljem dionica, puno ćete lakše razumjeti ponudu fondova i ono što vam oni poručuju na prospektima ako shvatite neke od temeljnih modela kreiranja portfelja dionica koji vam mogu osigurati velike povrate u vremenskom horizontu od 10, 15, 20 godina. Pritom posebno morate voditi računa o tome da hrvatsko dioničko tržište više vjerojatno neće rasti po stopi od 60-70 posto godišnje. Naime, ni na takvom dioničkom tržištu nije bilo jednostavno ostvariti prinose od 20-40 posto, štoviše, čak su lani bila samo 2 fonda koja su uspjela “pobijediti tržište”, tj. imati prinose više od tržišta. A ako razmišljate o budućnosti i svjesni ste činjenice da ćete se ubuduće morati zadovoljiti dioničkim godinama u kojima prinosi tržišta neće biti iznad 10, pa možda ni 5 posto, onda će vam i te kako biti važno da vrijednost vašeg portfelja raste barem kao vrijednost tržišta. Predstavit ćemo vam nekoliko investicijskih stilova koji su se dokazali tijekom godina. Može se govoriti i o njihovu kombiniranju.

Sigurno investiranje u vrijednost

Ako na dioničkom tržištu tražite relativno sigurna ulaganja, ako procjenjujete da si po mentalitetu možete priuštiti samo defanzivni stil odabira nerizičnih dionica, onda se može reći da ste na tragu legendarnog Billa Grahama čiji je prijatelj i vjerni sljedbenik Warren Buffet. Oni na svojemu investicijskom radaru traže velike dionice čija je cijena najviše 15 puta premašila zarade po dionici u posljednjih nekoliko godina (3-5), a istodobno su dividende po tim dionicama redovito pristizale u posljednjih deset godina. Na velikim se tržištima takve dionice nalaze bez većih problema, i to često u nepopularnim industrijama. Ako tako odabrane dionice imaju snažan cash flow i nisku zaduženost, onda vam je dovoljna još samo snaga volje i mnogo strpljenja da uberete izuzetne plodove svojih ulaganja. Na žalost, na hrvatskom dioničkom tržištu trenutačno je teško pronaći dionice s odnosom cijene i zarade (price/earninges ratio – P/E) ispod 15.

Sitna, ali dinamitna iznenađenja


Potraga za malim kompanijama koje mogu iznenaditi svojim poslovnim uspjesima jedna je od legitimnih investitorskih strategija. Primjerice, ugledni Chuck Royce, pionir investiranja u small cap dionice, birao je kompanije s malom tržišnom vrijednošću između 250 i 2,5 milijarde USD, a od njihovih dionica očekivao je najmanje 8-postotni povrat na imovinu. Naravno, također je tražio od tih dionica da imaju što niži P/E koeficijent. Istodobno, pokušavao je naći takve male dionice koje nisu privukle pozornost velikih burzovnih analitičara i velikih igrača. Najčešće su to bile dionice s cijenom ispod 35 dolara po komadu. Ključno je u ovoj strategiji naći dionice s čvrstom bilancom, s jakim cash flowom te sa što višim povratom na aktivu. Takvih je dionica na domaćem dioničkom tržištu povelik broj, i ne treba zaboraviti da su mnoge već ponudile izuzetno velike povrate te treba dobro procijeniti potencijale njihova daljnjeg rasta zbog prirođene visoke volatilnosti takvih dionica.

Traži stalne i sigurne prihode!

Na domaćem investicijskom horizontu postoji određen broj dionica koje bismo mogli nazvati hrvatskim blue chip dionicama što nagrađuju svoje investitore iz godine u godinu. Jedan od svjetskih pobornika potrage za dionicama što svoje velike promet te sve veće zarade ostvaruju zahvaljujući proizvodima i uslugama kojima se svi redovito koristimo slavni je Jeremy Siegel, autor bestselera Stocks for the Long Run. On je svojim odabirima dokazao da stare provjerene industrije, pa čak i kompanije koje su ispale iz investicijske mode, mogu osiguravati pouzdanije dugogodišnje povrate od ćudljivih tvrtki vezanih uz, primjerice, nove tehnološke krikove. Te dionice kod odabira treba karakterizirati lagan, ali uporan rast zarada, a ne eksplozivni skokovi. Važna je značajka dionica koje u kontinuitetu isplaćuju visoke dividende da se znatno bolje drže kad cijelo tržište krene nadolje. Primjeri takvih tvrtki u svijetu su Coca Cola, Johnson & Johnson, Colgate-Palmolive...

Traži potencijale rasta!

Peter Lynch, ugledni fond-menadžer Fidelity Magellana, običavao je tražiti dionice sa što nižim PEG-om (projected earnings growth – predviđeni rast zarada). PEG je, jednostavno rečeno, odnos cijene i zarade po dionici podijeljen s predviđenom stopom rasta zarade po dionice u 3 do 5 godina što slijede. Drugim riječima, u ovoj strategiji pokušavaju se otkriti dionice koje će rasti 30, 50 ili više posto u sljedećih nekoliko godina. Logika je krajnje jednostavna: rast zarada tih kompanija učinit će ih za nekoliko godina prema temeljnom kriteriju odnosa cijene i zarade jeftinijim, odnosno poželjnijim za kupovanje te će im cijena rasti. U ovoj strategiji uvijek samog sebe valja podsjećati da nije sve u PEG-u, tj. očekivanom rastu, nego je puno više u niskom P/E-u. Naime, upravo cijene s ekstremno niskim odnosima cijene i zarade (ispod 10) ponudile su u povijesti najblistavije skokove vrijednosti. Usto, trebate voditi računa da je riječ o kompanijama s predvidljivim izvorima prihoda, da su to trenutačno dionice koje su jeftine zbog jasno vidljivog razloga te morate izbjegavati ulagačke katastrofa kloneći se nadaleko kompanija koje temelje očekivani rast na visokom odnosu zaduženosti u odnosu na kapital!

Osjećaj za vrijeme i prostor

U hrvatskim uvjetima posebnu pozornost valja obratiti na praćenje krupnih investicijskih događaja (IPO-i, spajanja i preuzimanja, nova ulaganja...) koji mogu ponuditi i obećavaju rezultate ili kao kratkoročna špekulacija ili kao dugoročno ulaganje. Pri tome i te kako treba biti svjestan razlike. Istodobno, treba obratiti pozornost na zemljopisnu disperziju svojih ulaganja. Koliko god to nepopularno zvučalo, barem kroz fondove trebalo bi dio svog portfelja usmjeriti u inozemne dionice. Dionice ostalih tržišta u nastajanju poput hrvatskog također su nešto rizičnije i volatilnije te bismo preporučili bolji pogled na dionice s razvijenih tržišta, možda čak radije europskih nego američkih (tečaj, valuacije dionica). Potraga za dionicama koje se prodaju ispod ili po cijeni svoje knjigovodstvene vrijednosti, za onima s izuzetno niskim P/E koeficijentima i s rastućim zaradama nije teška na europskom horizontu. Dionice francuskoga energetskog diva Total, farmaceutskog prvaka Novartisa ili financijskog moćnika UBS-a udovoljavaju i kriteriju veličine i svemu što smo već spomenuli.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije